svijet po funnylittlefrogu

- Ovo je nešto najgluplje što sam ikad čuo! – Glasno je viknuo Nenad reagirajući na Sinišinu izjavu. Neda se samo prezivo smješkala, a Marko nije osjetio potrebu da bilo šta kaže ili kao i obično u ovako dramatičnim trenucima i nije imao šta dodat.

Tog petka se drustvo okupilo u Nenadovu stanu da uz nepoznati broj litrenki Žuje (+ pola litre gratis) i neodređenu količinu Podravkinih slanih štapića (+ 50% gratis) pogledaju završetak treće sezone Big Brothera i svi su se složili da Tomica s novom frizurom sliči na Princea i samo bi mu još trebale visoke pete da dojam bude potpun;Tanja je još uvijek jednako bistra, ali bi joj uvijek napaljeni Marko svejedno radio sve ono što joj je navodno i Ante radio (ma čemu tajiti, Marko bi joj pružio ševu tisućljeća); Yameisi je još potpuno neartikulirana, ali bi joj uvijek napaljeni Marko svejedno radio ono što bi i Tanji i pritom bi imao pune ruke posla sa ovom vatrenom Kubankom; onog četvrtom ni Neda, čije su dugotrajne seksualne apstinencije već postale legendarne (najduža je trajala 46 tjedana, 3 dana i 11 sati , a prekinuo ju je Marko nakon kojega je tri godine imala samo iskustva sa ženama, ali joj se prije dva tjedna slucajno "omaklo" sa Sinišom i zbog toga je opet čvrsto odlucila – NO MORE AFFERS, NO MORE FOOLING AROUND!), ništa ne bi radila, jer je (tako odlučno i uporno tvrdi) za razliku od Marka vise pali intelekt od fizičkog izgleda. Sam šou je bio izvanredan. Toliko drame, toliko radosti i suza nije viđeno u svim hrvatskim sapunicama zajedno i naša ekipica se sjajno zabavljala sve dok u jednoj pauzi za reklame ničim izazvan Siniša nije spomenuo šibenskog vukodlaka. Kao i uvijek, prvi se javio Nenad – Kakav je to vukodlak koji nikoga nije priklao i pojeo ili barem mrvicu gricnuo? - A još se, kažu, tu pojavljuje svakih 20 godina i neću sad postavljat pitanje gdje se skriva svo to vrijeme, ali navodno je vrlo važno što dolazi samo u godinama koje završavaju na 6 - 2006., 1986. i 1966.- zar nema tu malo previse šestica? – Komentirala je Neda i potom srknula pivo, a malo tekućine joj je procurilo iz usta niz bradu preko vrata i slilo se ravno u dekolte, što nikako nije moglo promaci Markovoj pažnji, koji ju podigao času i viknuo - Za pozu 66! – I prije nego što je itko stigao primjetit da vjerojatno misli na pozu 69 dodao je – Ako se ne varam, cura koja je vidila to dlakavo čudoviste tvrdila je da je ovaj samo pored nje prošao i ono da joj nista nije učinio. Da se nadovežem na Nena, kakav je to vukodlak koji prođe pored cure, a da je ni ne cmokne, ni ne lizne, a kamoli da je iskoristi, pa zar to nije oduvjek bila uloga čudovista - da rade stvari koje bi smo mi željeli, ali se ne usuđujemo? Ja bih volio da mogu izbjeći cijelu onu gnjavažu oko razgovora, izlazaka, držanja za ručice i sličnih pizdarija, da se mogu, recimo,kao duh neprimjećen šetat medju ljudima i zavlačit se curama u grudnjake i gaćice. Nenad je tada zapjevao – Mali mrav mali mrav u njedrima nesto, joj da ga nađem da mijenjamo mjesto - na što je Nenad sa osmijehom podigao ruke u zrak i počeo pucketat prstima u ritmu pjesme. - Ma tko još vjeruje u vukodlake - Kao poklopac za "bosanski lonac" poklopio je Nenad i čavrljanje bi se nastavilo sa nekom drugom temom, da u tom trenutku Siniša nije izbacio rečenicu poslije koje je slijedila Nenadova reakcija sa početka ove priče - Vjerujem u sve čemu ima imena! - Čekaj samo – započeo je Nenad, nekon što se malo smirio - zar stvarno vjeruješ u vukodlake? A šta je sa vješticama, duhovima ili zombijima? - Ja evo mogu potvrdit da je ovaj grad pun zombija, čak sam i spavala sa njih par. – ozbiljnije od Tonke dok obavještava stanare Kuće o nominacijama izrekla je svoje Neda. - Mene recimo uvijek iznenadi njihova perfidnost kad odem na frizuru. Dok listaju novine čak izgledaju kao da znaju čitat, a neki sa slabijom pozornošću bi mogli čak povjerovati da njihovi razgovori imaju smisla. Budite stalno na oprezu, Oni su među nama! – Sa uobičajenim podsmijehom je izgovorio Nenad. - Moram priznat da i meni smeta dok ne pokazuju ni mrvu života u krevetu, ali brzo ih ja oživim i uvijek traže još i još – Dobacio je Marko i pritom pokretom ruke otklonio svaku nedoumicu o tome na šta točno misli. Neda je stavila dva prsta u usta kao da ce povratit i nakon toga je dobila inspiraciju – Ne bih imala ništa protiv da znam pokoju čaroliju kao vještice i da mogu tu i tamo ponekog pretvorit u žabu krastaču. Nenad, koji je uvijek morao pokazivati svoju raskošnu erudiciju, je odmah morao uskočit – Koliko je meni poznato žabe krastače imaju u koži neke halucinogene fermone, pa ih neki zbog toga vole lizati. Marko je naravno morao iskoristit pruženu priliku – Mene možes lizat i bez čarolija. Neda je već spremila svoj otrovni odgovor, kad se konačno javio Siniša – Ovo je živa istina, dogodilo se to bratu od Pere iz moje autopraonice. Uglavnom njemu se tijekom rata u susjedstvo doselila jedna zgodna Bosanka sa svojom majkom i brat je totalno poludio nakon toga. Svaki put kad bi ugledao tu susjedu preznojio bi se, srce bi mu snažno kucalo kao da želi iskočit i glava bi mu pucala. Trajali su ti njegovi problemi tjednima i Perin brat je izgledao ozbiljno bolestan, kad mu je jednog dana dovezao svog golfa na pranje. Pero je bratu kao bratu uvijek radio temeljito čišćenje auta, tako da bi i sjedala čak vadio vani. Ovaj put je ispod vozačevog sjedala našao malu zatvorenu bočicu, koju je naravno odložio sa strane i kad je posao bio gotov predao ju je bratu. Brat se kleo da nikad nije vidio tu bočicu i da nije imao pojma odakle ona u njegovom autu. Tu je bočicu poslije negdje u vožnji izbacio iz auta i istog trenutka je osjetio ogromno olakšanje. Poslije toga su svi njegovi fizički problemi nestali kao da ih nikad nije ni bilo i Perin brat bi ubrzo zaboravio na sve to da jednog dana nije svratio kod svoje susjede. Tom prilikom susjedina majka je bila sama kod kuće i nije bilo ni govora o tome da ode a da ne popije sa njom, kao pravom Bosankom , kavu. Ni sam nije znao zašto, ali kako se uz kavicu razvezala priča o svemu i svačemu, tako je na red došla i njegova priča . Na sam spomen bočice susjedina majka se uozbiljila. Postavljala mu je hrpetinu pitanja i posebno ju je zanimalo gdje je točno bacio tu bočicu. Tek kasnije kad je izašao, Perin brat je sve shvatio - tu su bočicu susjeda zajedno sa majkom nekako ubacile u njegov auto. Čuo je on već da neke Bosanke imaju takve čarolije koje mogu čovjeka potpuno obuzet. Zahvaljivao je Bogu nakon što se uz pomoć brata uspio spasit.
I to je bio kraj priče nakon koje se cijelo društvo na trenutak umirilo. Nenad je prvi prasnuo u smijeh – I dobro, ti stvarno vjeruješ da su ga ove ženice začarale sa nekim napitkom koji nije morao čak ni popit. Šta još neću čut. – Možes ti mislit šta hoćes, ali ne vjerujem da je Pero ovo izmislio i zar nije čudno da je njegovom bratu bilo dobro čim je izbacio tu bočicu iz auta – uvjeren je bio Siniša. Neda ga je sažaljivo pogledala i rekla - Bilo bi dobro da se i ja mogu nekad tako lako odljubit. Bacila bi ja sve boce iz kuce samo da izbjegnem patnju. – I onda je trenutak stala i dodala – Zapravo vjerojatno to i ne bih učinila, ali sam često poželjela tako nešto. Marko je tada mudro izjavio – Nije bitno u šta vjerujes, nego šta piješ – i svi su digli čase u to ime. I društvo je pilo još neko vrijeme, ali je već bilo kasno i uskoro su se razišli.

Nenad je sa balkona promatrao kako Neda uzmiče niz ulicu dok ju je Siniša slijedio. Nekoliko puta ju je hvatao za ruku i pokušavao ju je zagrliti, ali ona bi se svaki put istrgnula i odlučno bi nastavila ići dalje i uskoro su isčezli iz vidokruga. Iznenadni drhtaj kao nagovještaj straha Nenad je osjetio na trenutak i odmah je potom zapuhao hladni vjetar, vjetar koji je donosio tamne oblake, oluja se spremala. Vratio se u kuću, ali neka zlokobna slutnja se uvlačila u njega i postajao je sve potišteniji. U glavi je osjećao sve jači pritisak i pomislio je da mora da je previse popio. Otišao je u kupaonicu i pustio hladnu vodu da teče. Povukao je rukave i zatim stavio zapešća ispod vodenog mlaza, ali nije pomagalo. Navlažio je zatijak, ali je u glavi uprkos tome sve više tutnjalo, a i vani je već sijevalo i uskoro je slijedila grmljavina. Grom je pogodio negdje u blizini i odmah je nestalo struje. Nenad je bio sam u potpunom mraku, a nevrijeme je postajalo sve gore, vjetar je sve jace zavijao, a grmljavina je postajala tako snazna da je Nenadu izgledalo da su se sve paklene nemani, sve mračne sile okupile oko njega i zaigrale svoju opaku igru. Osjetio je neko kretanje iza sebe i znao je da više nije sam. Stvorenje iz mraka mu se sve više i više približavalo i uskoro je mogao osjetiti njegov dah. Strah ga je potpuno paralizirao i prestravljen je čekao svoga predatora. Auuuu, auuuu, čulo se zvjersko zavijanje. Munja je sjevnula i samo nakratko osvjetlila kupaonicu, ali dovoljno da Nenad u ogledalu vidi najveći užas. Te pseće oči i dlakava ramena odmah je prepoznao - da to nije mogao biti nitko drugi već Tomislav iz Big Brothera.
- Neee..neee..nee - vikalo je sve iz Nenada, ali nije uspio izustit ni glasa. Njegova nemoć je bila potpuna i znao je da se neće moći više boriti i sad je samo čekao. Grmljavina je iznenada prestala i nastala je potpuna tišina. Struja se vratila i napokon je u ogledalu imao čistu i jasnu sliku. Marko je polozio ruku na njegovo rame i sapnuo mu na uho – Ništa se ne boj, sve će biti u redu.