srijeda, 29.08.2007.

Tko je faca sad?

Frajer, faca, alfa-mužjak, netko. O kome mi zapravo pričamo? Nedugo nakon jedne kave, tijekom koje su se veličali atributi svih frajera viđenih tjekom subotnjeg izlaska. Jeli to alfa-mužjak koji je osvajao svojim atletskim sposobnostima u doba lovaca-sakupljača, a danas po disko klubovima? Jeli to lik u dobrom "outfitu" čiji genetski kod vuče alele sa dvora Luja XIV.? Ili lik sa dobri mautom kupljenim "nepitajkakvimnovcem" tako tipičnim za ovaj dragi Balkan?

Sudeći po mišljenju široke populacije danas na ljestvici frajera visoku poziciju drže nogometaši, ne mislim na one prvoligaške koje su toj populaciji većinom nedostupni, već na one drugo i trećeligaške koji se kreću po mjestima gdje normalni smrtnici još uvijek zalaze. Spominjanjem činjenice kako sve svoje vrijeme upražnjavaju guranjem lopte po terenu otvaraju vrata ženskih... srca, kao da im ta aktivnost daje tolko poželjno samopouzdanje i šarm tako privlačan ženskom rodu.

Jesu li to današnji frajeri? Ako jesu što to govori o nama ženama? Htjeli ili ne htjeli priznati činjenica je da žene postavljaju standarde i kriterije, a muškarci se samo prilagođavaju. Kako prema slavnoj konstataciji da iza uspjeha muškarca stoji žena, tako bi toj istoj trebalo pridodati da ona stoji i iza njegova izgleda i karakteristika. Problem je samo što se alfa-mužjak u svome vremenu imao čime pohvaliti, bar svojim lovačkim vještinama, a današnji frajer nije ništa drugo nego pozer. Pozer zahvaljujući niskim ženskim standardima i vječnoj želji da imaju koliko-toliko normalnog frajera. Osim što ne znaju definirati što je to frajer ili ta riječ ima toliko moronske konotacije još postoje i potkategorije tipa normalan frajer, nenormalan frajer. A kad takav frajer prouzroči migrenu i insomniju pitaju se gdje su pogriješile? Pa na samom startu očito...

Ne postoji tako nešto što se zove normalan frajer, jer te dvije riječi pobijaju jedna drugu. Pravi frajer je samo frajer. Ne trebaju mu dodatni prefiksi i sufiksi, te riječi koje ga pobliže označuju. On je dobar u onome što radi, a to mu daje samopouzdanje. Bilo da se radi o limaru, informatičaru ili cvjećaru. On je kompetentan, a time i uspješan. Može i ne mora imati većinu pripadnica drugog spola, a to i nije tako važno jer onoj s kojom je može pružiti sve što je njoj bitno. Fizički izgled ga ne određuje, može izgledati poput Pitta ili ne, jer to opet nije važno. On ima osnove privlačnosti i to je dovoljno. Ono što ga određuje je snaga uma.

A ono što treba opisni pridjev normalnog ispred sebe već spada u neke druge kategorije. Tako ako si želite normalnog pozera, ne krivite kozmičke sile i sudbinu jer tako nemate sreće u ljubavi. Meni preostaje čekati da prođe taj đir nogometnog fatalizma i sličnih fake-era, pa možda na kavi budemo pričali o nekim drugim temama osim nabildanih nogu loptolovaca.

subota, 25.08.2007.

...

Napisah jučer:

Između literature predviđene za usvajanje u vrlo kratkom vremenu i monitora koji ubija moje štapiće i čunjiće- upalih TV. Ne bilo koji program, program nove Osječke televizije. I tako uz glazbu i pregršt spotova gradivo se činilo manje bljutavim, a ja sam polako kontala kako možda i neću odjaviti ispit. Odjednom se moja lucidnost počela nazivati upitnom, na programu je zasvirao „Last Christmas I gave you my hart...“. Stop.

WTF.

Dobro, znam da je gradivo čisto sranje i da moj mozak polako prestaje biti receptivan za išta osim malo sna. Ali ovo je bilo previše. Osim što je vani sparno i komarci jedva lete kroz vlagu u zraku, ona poruka na kraju spota ( Merry Christmas and Thanke you) i ne bi bila tako bizarna da poslije nje nije uslijedio SnoppDog. Odlučujem se baciti na gradivo, ponovo.

I ne znam zbilja kako sam počela pisati ove retke, rekla sam da je gotovo s blogom i inim stvarima, neću pisati više. Ali evo me opet, OČITO. S vremena na vrijeme moj exblog prerastao je u dnevni tisak šire osječke populacije. Nije da mi je smetalo, ali polako sam izgubila ono što mi se najviše sviđalo-anonimnost. I ne znam jeli ovo dobra ideja, ali nije ni bila dobra ideja pustiti Last Christmas stoga... Talk to the hand, 'cause the egg ain't lis'nin!