Mlijeko je zločesto https://blog.dnevnik.hr/fss

utorak, 29.01.2008.

Dan isti

Trajno snagom bez kraja, ispod pazuha u tragovima, a bez prozora na kojima se vidi lončanica. Kako da se preobrazim u nešto što ti stvarno ne želiš, pa da izbjegnem ustvari sebe, tamo gdje me očekuješ ti? Odgovori su bez pitanja, uzrokovani sindromom velikog slova Š, kad gledaš s balkona u šipražje preko puta. Ukloni se sa obzora onome tko ti domahuje, zažmiri pred osloncem lažnim, krah nije isto što i lom, boli više...Kada se vratiš iste stvari neće biti iste i različite će ostati takve, nadom u meke jastuke vratit ćeš si sebe. Znam da si tu, odraz tvoje krune mi bocka vrat, sjene su mi poznate i – opet te želim.

Poznajem te iz nekog drugog vremena i u nekom drugom ću te ponovo naći. Bit ces tamo ,bit cu tu, u istom tom tamo. Povratak bez pepela nema vrijednosti, znam što su ti govorili, boljima su tražili strast ispod kože, ti svoju nosiš iza uha. Diram ti najljepšu grud u trenu zvanom sada, cijela je mekana i pipka, meni najdraza,volim tvoj taj grud.Trenuci se broje uzdasima, koliko ih je izbrojano do sada, brojat ću ih nebrojeno puta, iza i ispred zidova, kada je tijelo samo i kada se smijem, kada ostavim svijet i on ostavi mene, u vremenu iznenada otkrivenom u ormaru, na trećoj vješalici.

Priznajem, slab sam totalno na tebe,imaš onaj isti neštatni faktor krusialne dogme,ne znat cu izraziti se da skrijem sve sto smo. Pjesma je ostala, želim je baš takvu, tvoj glas negdje iza ramena, rukama u mojoj kosi, riječ po riječ baš tamo gdje treba, praznih džepova uz posljednju cigaretu. Volim tvoju fantasticnu ogrlicu od žada.Ono golo ispod haljine čuvam samo za tvoje dodire, gledat ću ptice, pitati kada. Ono golo van haljine, znam, ljubit ce oči tudje, kako i ne bi, ali tvoje vino je za moje usne i tvoj uzdah pretočen u blistavu kap nosim ja - na mojoj usni, donjoj.

Gradove u podzemlju raja prekrit ću tvojom plodnom zemljom, horoskopi nisu važni, ne vjerujem sudbinama. Eh, da, nisam te stigao upitati čitaš li ikad u zvijezdama između redaka, jer baš tamo ću i slati poruke bez šifri, moje osamljeničke uzdahe i da tvoja neodoljivost tinja i dalje, i sve jače uz moje lice? Tvoj puni mjesec uvijek će biti i moj puni mjesec, sasvim krvav ispod kože, kakvi mjeseci trebaju i biti. Sviđaju li ti se moji crveni noktići? I kada ih ne gledam, isprat ću ih svojim poljupcima. Naučiti se voljeti znanku ili ne voljeti neznanku, pitanje vise nije sad,jer sam naš Sergey Bubka amaterski sposoban na bar jos dva-tri cjelovečernja doskoka uz po na u. Punim se tvojim riječima, hoću li ti biti na teret ako ti ukradem komad tvoje sreće dok budeš spavao? Znas i sama da mozes odlomiti komad koliki hoces, jer ako ti je film, možes odnijeti sve, spavam i sanjam, sretan sam uz tebe, a uostalom, kako smo jedno, isti je vlasnik iste sreće i isto se pije. Sanjala sam kako ljubim stijenu ispod tvojih bokova, livade u magli i divlje konje, nisam znala da ćeš sve donijeti sa sobom. Na toj istoj livadi smo se prvi put spazili, zar se ne sjećaš, draga, tamo ćemo posijati žito, dimom rastjerati maglu, sašiti novu odjeću za nas dom i uspraviti sva stabla krivo izasla, oglodati kost od pršuta, da možemo konačno načeti novi. Mogla sam birati mjesto gdje ćeš me nositi, boru kraj oka ili ožiljak na prsima, sada sam tamo gdje ti je poljubac najbliži. Kud bježiš?

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Pravila igre

Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.

Kad smo sjeli za stol, karte su već bile podijeljene

Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.

Ljuskave ideje

Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.

Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.

Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.

Bez pera na jeziku

Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.

Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.