Marketing
Dan isti
Trajno snagom bez kraja, ispod pazuha u tragovima, a bez prozora na kojima se vidi lončanica. Kako da se preobrazim u nešto što ti stvarno ne želiš, pa da izbjegnem ustvari sebe, tamo gdje me očekuješ ti? Odgovori su bez pitanja, uzrokovani sindromom velikog slova Š, kad gledaš s balkona u šipražje preko puta. Ukloni se sa obzora onome tko ti domahuje, zažmiri pred osloncem lažnim, krah nije isto što i lom, boli više...Kada se vratiš iste stvari neće biti iste i različite će ostati takve, nadom u meke jastuke vratit ćeš si sebe. Znam da si tu, odraz tvoje krune mi bocka vrat, sjene su mi poznate i – opet te želim.
Poznajem te iz nekog drugog vremena i u nekom drugom ću te ponovo naći. Bit ces tamo ,bit cu tu, u istom tom tamo. Povratak bez pepela nema vrijednosti, znam što su ti govorili, boljima su tražili strast ispod kože, ti svoju nosiš iza uha. Diram ti najljepšu grud u trenu zvanom sada, cijela je mekana i pipka, meni najdraza,volim tvoj taj grud.Trenuci se broje uzdasima, koliko ih je izbrojano do sada, brojat ću ih nebrojeno puta, iza i ispred zidova, kada je tijelo samo i kada se smijem, kada ostavim svijet i on ostavi mene, u vremenu iznenada otkrivenom u ormaru, na trećoj vješalici.
Priznajem, slab sam totalno na tebe,imaš onaj isti neštatni faktor krusialne dogme,ne znat cu izraziti se da skrijem sve sto smo. Pjesma je ostala, želim je baš takvu, tvoj glas negdje iza ramena, rukama u mojoj kosi, riječ po riječ baš tamo gdje treba, praznih džepova uz posljednju cigaretu. Volim tvoju fantasticnu ogrlicu od žada.Ono golo ispod haljine čuvam samo za tvoje dodire, gledat ću ptice, pitati kada. Ono golo van haljine, znam, ljubit ce oči tudje, kako i ne bi, ali tvoje vino je za moje usne i tvoj uzdah pretočen u blistavu kap nosim ja - na mojoj usni, donjoj.
Gradove u podzemlju raja prekrit ću tvojom plodnom zemljom, horoskopi nisu važni, ne vjerujem sudbinama. Eh, da, nisam te stigao upitati čitaš li ikad u zvijezdama između redaka, jer baš tamo ću i slati poruke bez šifri, moje osamljeničke uzdahe i da tvoja neodoljivost tinja i dalje, i sve jače uz moje lice? Tvoj puni mjesec uvijek će biti i moj puni mjesec, sasvim krvav ispod kože, kakvi mjeseci trebaju i biti. Sviđaju li ti se moji crveni noktići? I kada ih ne gledam, isprat ću ih svojim poljupcima. Naučiti se voljeti znanku ili ne voljeti neznanku, pitanje vise nije sad,jer sam naš Sergey Bubka amaterski sposoban na bar jos dva-tri cjelovečernja doskoka uz po na u. Punim se tvojim riječima, hoću li ti biti na teret ako ti ukradem komad tvoje sreće dok budeš spavao? Znas i sama da mozes odlomiti komad koliki hoces, jer ako ti je film, možes odnijeti sve, spavam i sanjam, sretan sam uz tebe, a uostalom, kako smo jedno, isti je vlasnik iste sreće i isto se pije. Sanjala sam kako ljubim stijenu ispod tvojih bokova, livade u magli i divlje konje, nisam znala da ćeš sve donijeti sa sobom. Na toj istoj livadi smo se prvi put spazili, zar se ne sjećaš, draga, tamo ćemo posijati žito, dimom rastjerati maglu, sašiti novu odjeću za nas dom i uspraviti sva stabla krivo izasla, oglodati kost od pršuta, da možemo konačno načeti novi. Mogla sam birati mjesto gdje ćeš me nositi, boru kraj oka ili ožiljak na prsima, sada sam tamo gdje ti je poljubac najbliži. Kud bježiš?
Post je objavljen 29.01.2008. u 18:24 sati.