Pismo
Mladi istarski jedrenjak prilazi obližnjem grafitu. Osokoljen, razvlači oborine sumornim, ali okolnim reagensom. U takvim trenucima, nije baš teško rafinirati križaljke destiliranih naramenica. Polukružne naranče se izdvajaju. Labudi cvjetaju. Zov cvijeća je jači. Rum.
Iskri se nebo. Znak sigurnog lotosa. Prijanjam. Bajadere u tegli reže na zastupnike. A knjige? Njima nikad dosta. Uvijek cvrkuću niz stepenice.
Ulupljen katkad, s krticama, tražim prijatelje kojih odavno nema. Lula je prazna. Kruto "O" kao da mi govori - gotovo. Još malo pa će zrak. Kuda s tamjanom. Niz ulicu? Prosipa se bjeloglavim supovima. Kraljica sarmi objavljuje raj. Odzvonilo je kraticama. Više nema lumena, svi sve znaju i sami su. Još da se dočepam svog repa pa da ga stručno ugrizem iznenada strpljivo. Otkidam najmanji mogući komad gljive i pažljivo je polažem na mikroskopsko prozorsko stakalce. Uviđam da čovjek bez ljubavi nije ništa drugo nego golman bez mreže. Vičem svom škorpionu na uho da stiša svoju, za moj ukus preglasnu, krizu kojom utječe na rađanje nove tulip - opere. Ona je presudna na sve.
A najlakše je izlanuti sve što trebaš i praviti se vlažan dok bura savija lavinu. Usmjeriti krv na kruh i nije tako teško ako si spreman s vremena na vrijeme otkinuti žulj. Gledaj kap s čela na drvenom podu. Više ti ne pripada. Čelu je lakše, ima tvoje rame.
| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.