Dugo je birao.Nije želio najveću.Ni najmekšu.Želio je dovoljno zrelu.Takvu da će nakon nje željeti još.A nje više neće biti.Pogledom ih je ispipavao i mjerkao, ne želeći doticati one koje mu možda neće odgovarati.Nije bila u prvom redu.Morao je stati na prste da bi je vidio iza ostalih.Ne sasvim u kutu, ali podalje od gužve.Sama.I zrela.Pružio je lijevu ruku iznad naguranih neželjenih i dohvatio je punom šakom.Pomalo zaštitnički.Jezikom je protrljao zubno meso i osjetio njezinu punoću na dlanu.Ova će biti dobra.Zadovoljstvo ga protrese poput očekivanja.Gnječio ju je malo u ruci, tek toliko da shvati što ima.Da mu se mogla sama dati, već bi je zaboravio.Ovako ju je uzeo bez pitanja.Nijemo bi ionako šutjela ne davajući nadu.Mirisala je poput žene kad dobije što hoće.Poput zarazne bolesti koju nikako ne želiš, a već te poharala.Uhvatio ju je čvršće, želio je vidjeti kako će se raspuknuti pod njegovim kostima.Tako bi i ženi prvo raširio noge.Prvo je osjetio toplinu među prstima, onda tek vidio da se cijedi.Brzo je primaknu usnama da se koja kaplja ne izgubi u prašini.Slatka.Puna.Hranio se njome objema rukama.Lizao s njih njezino meso.Gutao je bez zuba.S požudom u nepcu.A opet, nježno i s obožavanjem.I trebao još.Želio još.I dugo nakon osjećao njezin okus u ustima.
| < | ožujak, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.