srijeda, 04.06.2008.
Majka Marija
 Marija je žena koja postaje dio božanskog plana. Biblijska slika Marije mnogim ženama pomaže da prihvate sebe, svoju osobnost, da se raduju jer su žene. Mariju možemo doživjeti na različite načine: kao iznimno lijepu ženu, kao uzornu majku, kao majku zaštite, kao kraljicu, kao majku boli, kao ženu vjernicu... Susrećemo Mariju koja je zatečena i razmišlja o događajima putem kojih postaje dio božanskog plana; Mariju vjernicu koja se predano daruje Riječi koju anđeo naviješta, postaje ponizna i poslušna sluškinja Stvoriteljeva. Izgovarajući svoje DA, donosi preobrazbu. Marija osluškuje svoju nutrinu, dolazi do duboke spoznaje koja ničim izvana nije određena. Postaje svijesna u jezgri svoga bića da mora pristati i suočiti se s običajima i normama koje su u ondašnje vrijeme vladale. Marija je uronjena i predana Bogu u Njegovom naumu. Zanosno pjeva svoj Veliča jer je svijesna koliko Božje djelo čini Bog po njoj, mijenjajući pravila ovoga svijeta koja su ljudi poradi svoje umišljenosti i oholosti nametnuli svijetu. Sudionica je u Njegovom spasenju ljudi kroz utjelovljenje, muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Njeno klicanje je radost otvorenog življenja, radost ispunjenosti životom. Božanskim djetetom koje Marija donosi na svijet rađa se Svjetlo ovoga svijeta.  No, Marija majka proživljava sve ono što i druge majke proživljavaju postajući svijesne da naša djeca nisu naše vlasništvo jer ni njen Sin nije njoj pripadao. Kao majkama dano nam je da po Mariji shvatimo i prihvatimo da djeca koju odgajamo, štitimo, njegujemo moraju poći dalje praćena našom nadom da neće izgubiti ljubav i dobro koje smo u njih ugrađivale. Svaka žena ima udio u ženskoj tajni koju Marija prikazuje od smirene, nježne majke koja prihvaća sve promjene do majke patnje koju dostojanstveno nosi, ne uzmiče od boli, učeći nas o preobrazbi boli koja nas sustiže. Slika majke koja u krilu drži mrtvog Sina, slika je svih majki koje gube svoju djecu, slika boli kada se moraju odreći svoje ljubavi, slika gubitka nečega što im je značilo život. Takvo predanje je bolno, to je vrijeme duboke žalosti, ulaska u tamnu noć. Jesmo li spremni poput Marije prihvatiti svoju bol, svoju ranjivost, prihvatiti patnju bez uzmaka? Potrebo nam je veliko pouzdanje, vjera da možemo izdržati i da je to naš put u novi život, vjera da nas naša patnja neće slomiti nego će se iz nje izroditi nešto dobro. Marija je zauzeta za nas ljude. Isus nam je daje za majku: "Evo ti majke!"(Iv19,26). Potrebno je moliti, tražiti tišinu koja nas uvodi u spoznaju te nam otvara novi smisao naše patnje i daruje neprocijenjivi dar. Stoga, stavimo se pod Marijin zagovor poput sv. Franje, neka nas ona nauči reći svoje DA cijelim našim bićem. Neka nam to bude put po kojem hodočastimo našem Nebeskom Ocu! s. Angela Lovrić  U aktualnim događajima, valja nam se zapitati: koliko smo spremni učiniti za svoju Majku? Kada je u pitanju naš roditelj, naša zemaljska majka, mnogi bi odgovorili da bi dali i svoj život za nju. Ipak, bilo bi i onih koji ne bi ništa odgovorili te svojim djelima odali nezainteresiranost za majku koja ih je rodila i othranila a na tome joj "zahvalili" odbacivanjem od sebe i smještajem u starački dom. Kada je naša nebeska Majka u pitanju, da li bi bili kao ovi prvi koji su spremni sve učiniti za nju, po cijenu vlastitog života, po cijenu bilo kakvih neželjenih reakcija ljudi oko nas, cijelog društva, ili pak kao ovi drugi kojima je Marija daleka, strana... Ovih dana čitamo i pratimo kako se u javnosti ismijava i pljuje naša Majka. Takvo nešto zahtijeva i našu reakciju. Stoga, sada je trenutak da si postavimo pitanje: hoću li biti kao ovi prvi ili kao ovi drugi. Na nama je da se opredjelimo. b. Siniša Pucić |
