Grad je tako siv, prepun ozbiljnih, u grč stisnutih i nezadovoljnih ljudskih lica. Na ulicama susrećemo prepuno licemjerija, bahatosti, oholosti, koristoljublja, samoprodukcije...
Hoćemo li i jesmo li u stanju moliti s učenicima, Marijom i ženama, moliti Duha Svetoga da kroz nas siđe na ulice, prvo čisteći nas da u nama sagori sve što zamjeramo, moliti Duha Svetoga da u nama ražari ljubav a ne našu samoprodukciju. Sudjelujmo u rastu Crkve, u njenom ponovnom rađanju. Silaskom Duha Svetoga sebe darujmo, ugradimo u zajednicu otvorenu za sve one koji traže, lutaju. Neka Duh Sveti razbije skučenost u kojoj smo se našli, budimo sol za ovu zemlju i svijet, kvasac za ovaj grad.
Ulaskom u zajednicu dolazi do našeg istinskog samoostvarenja jer skupa odlazimo na rad koji nam je svima od Gospodina predodređen,a to je da ovaj svijet činimo ljudskijim, da ga oblikujemo prema Njegovoj volji, da svjedočimo Uskrslog Gospodina u situacijama gdje ne postoji nada. Svjedočimo Ljubav koja pobjeđuje mržnju, svjedočimo Uskrsnuće nad konačnicom smrti.
Kada osjetimo silazak Duha Svetoga na nas, u nama se dovršava spoznaja prave biti; silazimo u vlastitu srž bitka u kojem prebiva rijeka Života, nestaje apstrakcije. Prolazili smo put koji nas je vodio od Uskrslog do unutarnje tišine u kojoj nam On govori, u našem srcu gori vatra, gori unutarnji oganj koji pročišćava, obnavlja, prožima nas jedinom pravom ljubavlju, Božjom ljubavlju. Ta je ljubav jedina kadra do kraja ispuniti prazine i dubine našeg srca. Stoga, iščekujmo, svetkujmo Duhove, čuvajmo molitvom žar našeg srca. Na njemu ćemo zapaliti oganj kojim ćemo ogrijati druge, uliti im radost života u otkrivanju njihove vlastite vrijednosti, dostojanstvenosti, životnosti.
s. Angela Lovrić
|
