subota, 22.03.2008.

Ususret...

Image Hosted by ImageShack.us


Na Veliku subotu, sama u svojim previranjima i razmišljanjima, budim se, idem ususret Uskrsu i proslavi prve godišnjice Prihvatilišta za beskućnike. Nemir me obuzima... "Pa nije to valjda strah, Gospodine", pitam se?!
I ovaj dan počinje brigom za potrebite, čekaju korisnici na kolodvoru, žurim da ne zakasne na autobus. Nema odmora i predaha, jer su to ljudi, potrebiti, braća, ne stvari koje možeš ostaviti neka čeka sutra. Što reći, pa bila je to moja molitva : ''Gospodine, uzmi me sebi cijela da Ti se predam.''

Image Hosted by ImageShack.us


U svemu nisam sama, prati me i ovo jutro netko od moje obitelji. Nakon brige o korisnicima, moje jutro završava molitvom s Marijom i mojim sestrama iz FSR-a riječima: ''Prepusti meni da ja mislim... govori Gospodin.'' Odjednom umor i tuga trenutka napuštenosti Velike subote zamijenjuje srce ispunjeno ljubavlju za Gospodina uskrslog. Čemu briga, nema mjesta strahu, ta sve činim po Njemu i s Njime. Prepuštam uvijek svoje misli, svoja dijela Njemu. Smanjujem se kako bi On po meni rastao.

Image Hosted by ImageShack.us


Hvala Ti Gospodine za Tvoju ljubav, za moju obitelj i moju duhovnu obitelj po kojoj me vodiš. Oprosti što uzimamo sebi zasluge za Tvoja dijela i tada premalo posvješćujemo da Ti misliš za nas i na nas. Oprosti Gospodine što Ljubav nije ljubljena!
Nakon ovog razmišljanja telefonski poziv Nadbiskupa i čestitke mojoj obitelji, zajednici, meni...
Gospodin je velik i silan! Doista uskrsnu!!
Sretan Uskrs!

s. Vilma Mlinarić

- 22:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.