+ FRA BERISLAV MLADEN ĐURIĆ
(Cernik, 28. ožujka 1940. - Varaždin, 10. veljače 2008.)
Fra Berislav Mladen Đurić, franjevac-svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije (HFP) sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba blago je u Gospodinu preminuo u nedjelju 10. veljače 2008. godine u Varaždinu u 68. godini života, 48. redovništva i 38. svećeništva.
Sprovodni obred i misu zadušnicu predvodio je u srijedu 13. veljače 2008. godine u Varaždinu fra Željko Železnjak, provincijalni ministar HFP sv. Ćirila i Metoda. Na obredu i misi bilo je 60 svećenika te redovnici, redovnice i mnoštvo vjernika koji su se došli oprostiti od svoga brata, duhovnoga oca, kolege, prijatelja, rođaka, znanca, svećenika franjevca. Pismo sućuti poslao je mons. Ivan Devčić, riječki nadbiskup a sućut je izrazio i mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup.
O fra Berislavu Mladenu Đuriću govorio je na sprovodu fra Rajko Gelemanović iz HFP sv. Ćirila i Metoda. "Fra Berislav se odlikovao susretljivošću, vedrinom i duhovitošću. U bratstvu se dobro osjećao, sudjelovao je u svim točkama dnevnoga reda bratstva, pratio je ritam života i rada zajednice. Redovito je bio prisutan u kapelici, blagovaonici i crkvi gdje se najčešće zajednica sabirala. Živo je skromno, s malo stvari. K njemu su braća rado navraćala. Pobolijevao je, no u bolesti je bio discipliniran. Ostavio nam je primjer odanosti u kušnjama, razumijevanja i prijateljstva. Bio je draga osoba i poštovani franjevac i svećenik za kojim nam ostaje draga uspomena", rekao je fra Rajko.
"Naš brat Berislav je otišao u ruke Onoga koji ga je stvorio. On je svakodnevno dokle god je mogao bio za oltarom. Svojim franjevačkim životom slavio je Boga među ljudima, iskreno, radosno, predano, svojim molitvama i svojim trpljenjem. U njemu je uvijek bio nutarnji mir i veliko pouzdanje u Boga i za to smo mu zahvalni", rekao je Provincijalni ministar.
Pri kraju mise zadušnice govorio je fra Vlado Mustač, gvardijan u bratstvu u Varaždinu. On je zahvalio svima koji su pohodili fra Berislava u bolesti, a osobito onima koji su se za fra Berislava brinuli u samostanu u Varaždinu, svoj braći, osobito bolničaru Vladimiru Petriću te svim vjernicima koji su ga voljeli i koji su se došli oprostiti s njime, iz Varaždina, iz rodne župe Cernika, iz Đurmanca i s Trsata gdje je najviše služio Crkvi u okrilju Majke Milosti.
Mladen Đurić rodio se 28. ožujka 1940. u Cerniku od oca Stjepana i majke Marije r. Sokić čiji je ženidbeni savez Bog blagoslovio s još dvoje djece: sinom Ivanom i kćeri Zrinkom. Rastao je u obiteljskom domu a u rodnome Cerniku završio je osnovnu školu. Kao petnaestogodišnjak se u Novoj Gradiški upisao u školu učenika u privredi te se osposobio za zvanje postolara. U svojoj je osamnaestoj godini osjetio duhovni poziv te je 1958. godine stupio u franjevačko sjemenište u Zagrebu gdje je završio i gimnaziju. Godine 1960. je stupio u novicijat u samostanu svoga Cernika te dobio franjevačko ime - fra Berislav. Zbog vojske je prekinuo novicijat a nakon dvije godine ga je završio te položio prve zavjete. Godine 1967. dao je svečane redovničke zavjete te se tako odlučio potpuno za franjevački poziv za cijeli svoj životni vijek. Teologiju je studirao na KBF-u Zagrebu gdje je i diplomirao. Za svećenika je zaređen 28. lipnja 1970. godine, a potom je u crkvi svoga krštenja u Cerniku proslavio svoju mladu misu. Svoje svećeničko djelovanje započeo je u Karlovcu, nastavio ga u župi u Đurmancu kod Krapine. Djelovao je također u Požegi i u Osijeku. Od 1982. godine pa sve do 2002. godine djelovao je na Trsatu, kao ispovjednik, propovjednik, vicemagister novaka, voditelj ministranata, kroničar, knjižničar, duhovni asistent Frame i duhovnik redovnica. Od 2002. godine pa do svoje smrti bio je u Varaždinu. U svome svećeničkom djelovanju bio je revan i poduzetan te dobar suradnik. Najviše je volio katehizaciju s djecom i mladima s kojima se znao dobro ophoditi. Najznačajnije razdoblje života proveo je u svetištu Majke Milosti na Trsatu. Bio je neposredan u homilijama i jednostavan. Predavao je nekoliko godina i vjeronauk na trsatskoj osnovnoj školi gdje su ga cijenili i učenici i nastavnici. Uspostavio je u školi brojne kontakte te mnogima pomogao da se vrate na kršćanski put. Posebno je značajan njegov rad u trsatskome novicijatu gdje je više godina bio pomoćnik magistra i predavač novicijatske nastave. Novaci su mu se rado povjeravali i s njime savjetovali u svojim mladenačkim poteškoćama. Volio se šaliti s novacima i govoriti im mnoge zgode iz franjevačkoga života, što ih je obogaćivalo. Propovijedao je po mnogim riječkim župama te vodio duhovne vježbe redovnicama. S mnogo ozbiljnosti se pripravljao za svoje pastoralno djelovanje. Nije imao neke hobije nego je sav živio za svoje franjevačko i svećeničko djelovanje. U bolestima je bio izdržljiv, postupno je sve više bio povučen zbog bolova koje je prikazivao sjedinjavao sa svojim molitvama za Crkvu, Red manje braće i sve ljude. Tako je mirno napustio ovaj svijet i preselio se u drugi.
Fra Berislav je proživio brojne radosti ali i kušnje kršćanskoga i franjevačkoga života. Sve to ga je preoblikovao u franjevca koji je ljubio Boga i čovjeka i bio sretan. Za sve to neka ga dobri Otac pridruži sv. Franji i svim svetima i nagradi svom ljepotom svojom.
|
