u raznim prilikama svašta se govori
a sada želim reći nešto o svom zaboravu.
nekad se dogode situacije u kojima, dok ideš kroz život
susrećeš i druge koji idu kroz život i putevi vam se na neko vrijeme ukrste
u takvim je situacijama, kao i svim baš svim ostalim situacijama
važno slušati sebe.
i kad to kažem mislim na onaj unutarnji glas, na savjest intuiciju glas istine naše istinsko ja
kako god ga imamo običaj zvati
to je toliko važno da vam ne mogu ni opisati koliko je to važno
koliko je važno ne nasjesti na pokušaje uma i razuma koji vuče na drugu stranu
jer um je podložan vanjskim utjecajima koji vode u raznim drugim smjerovima
koji mogu biti vrlo vrlo loši za nas za naše zdravlje za naš razvoj i zadovoljstvo
i tu opet sad dolazi pitanje o nužnosti svih iskustava kroz koje prolazimo
ne vjerujem da nam je baš sve suđeno uvijek imamo neki izbor
i dok slušamo svoju intuiciju ona nas uvijek vodi pravim putem to je nešto nepogrešivo
ona će nas odvesti putem kojim zaobilazimo neke nepotrebne boli
neke su boli potrebne ali to su one boli s kojima izađemo na kraj s naučenom lekcijom bez
velike štete
ako pak iz iskustva izađemo značajno oštećeni na bilo kojoj razini
vjerujem da je to zato jer nismo išli putem na koji nas je navodila savjest
toliko je važno slušati sebe, toliko je važno slušati taj glas, toliko je važno
jer to je ljubav, sve drugo je patnja
ovo govorim iz sebe iz svog iskustva to je moja istina
i mogu vidjeti te puteve kojima sam išla a nisam morala staze koje su mi
uvelike produžile i otežale put ta iskustva koja mi nisu bila potrebna no ipak
sva se ona mogu svesti na ono najvažnije: treba slušati sebe
pod svaku cijenu slušaj sebe i na dobrom ćeš putu biti možda neće biti lako ali bit će pravo
sigurno neće biti lako bit će teško ali bit će u redu, bit će dobro, bit će zdravo, bit će izgrađujuće
sigurno će biti i trnja i kamenja i ruža i vjetra i bure i neba i tuče i vijavice i lave i sušice
ali čim prođeš kroz to bit ćeš opet svjež bit ćeš jak i bit ćeš svoj bit ćeš pun
tvoja će koža biti meka i čista i sjajna kao da nikad nije bila izložena nemilosrdnim vjetrovima boli
tvoj će sjaj biti netaknut

i jači nego ikada
uvijek jači nego ikada.

evo i jedna divna rečenica iz jedne knjige koju čitam:

to me podsjeća i na onu drugu rečenicu koja kaže da se najčudesnije stvari događaju potiho, bez podizanja
prašine, bez nepotrebne buke, bez riječi.