izgovorio je moje ime
izgovorio ga je onako dvogodišnje, dječji, ali i nekako drevno, mistično
jer izgovorio je ono moje ime za koje nikako nije mogao znati
koje sigurno nikada nije čuo izgovoreno
za koje mnogi ne znaju
a i oni koji ga znaju, ne izgovaraju ga
a on ga je izgovorio, najprije pogledom usmjerenim u šumu
a zatim gledajući me ravno u oči
i znali smo samo on i ja
samo on i ja, o čemu se tu radi
kako? jednostavno znam da jesmo
iako su mu samo dvije godine
on me vidio, makar u tom trenutku, on je vidio onu mene koju najviše volim
onu koju si najviše priželjkujem
onu čije trajajnje želim produžiti u vječnost
onu koju dozivam u trenucima radosti i istine
onu koju sanjam u božanskim snovima
jer ona je savršena
ona je najstvarnija
ona je najistinitija
ona je najljepša
najčišća
čista ljubav
radost
postojanje...