rekla je: ne možeš izbjeći život
rekao je: samo se jako trudi i budi opuštena
rekla je: nedostaje ti vjere u sebe
rekao je: "U dobru se ne ponesi; u zlu se ne poništi"

one neke značajnosti što ih u okviru obitelji nikada nismo u pravoj mjeri dobili,
kao što u nekim drugim obiteljima neki drugi pojedinci možda jesu dobili te, ali
nisu neke druge, kao što svaki pojedinac uvijek ima barem jednu tu značajnost koja
mu je žuđena, a neispunjena ili u dovoljnoj mjeri ili potpuno, tako je i u mom slučaju
no u mom slučaju je i tako, kao što je i u mnogim drugim sličnim takvim slučajevima,
da su te podrške mojih značajnosti koje su bivale neispunjenima, izdašno upotpunjene
ovim mojim drugim dijelom života koji nije jezgra djetinjstva već odrastanja u onom
jednom općem smislu. i ne mogu biti zahvalnija no što jesam na brojnim prilikama
koje dolaze na moj put, na brojnim divnim dušama od kojih mi se šire oči kad ih gledam
ali ne od straha već ljubavi i divljenja. i moj u ovo vrijeme prilično nomadski (ali u onom
instantnom smislu) život u kojem spavam u različitim krevetima, doručkujem s najdivnijim
domaćinima, odgovara mi više no što sam ikada mogla misliti da bi mi odgovarao, čak i
da se dogodio kao nešto željeno i planirano, a ne tek kao posljedična faza nekih mojih
izbora i odluka.

u jednom se trenutku života jednostavno dogode neke stvari, dogode se neki ljudi, koji
sruše sve predkoncepcije onoga što to zapravo znači sreća, sloboda, radost, ispunjenje,
koje si gradio cijelog života. i do te točke života povremeno si se, iako su oni duboko
ugrađeni u srž tvog bića, pitao jesu li tvoji ideali zaista previsoki kao što ti određeni
pojedinci tijekom vremena znaju s najboljom namjerom napomenuti, no od te jedne točke
nadalje odjednom shvatiš da su najbolje namjere u velikoj mjeri površne i nepotpune i da
umjesto njih može dostajati jedino bezuvjetna ljubav, u koju unatoč nekim pak drugim pojedincima
koji su te upozoravali da ne postoji, ipak istinski vjeruješ; bezuvjetno prihvaćanje i razumijevanje.
da bismo postigli sposobnost da u sebi podržavamo te silne vrijednosti, tijekom dužeg se
vremena potrebno mnogo mnogo truditi, mnogo se odricati onoga što mislimo da jesmo i nekad
čak onoga što mislimo da želimo da je najbolje za nas i za druge. no u jednom trenutku taj ogromni
ogromni ogromni napor biva nagrađen splasnućem potrebe za suvišnim naprezanjem, jer prijeđe
u jedno više spontano stanje jer vođen si onim višim od sebe koje ono čime si se ti sam godinama
mučio čini umjesto tebe. u tom trenutku postaješ provodnikom tih silnih vrijednosti koje malo pomalo
utjelovljuješ. no treba biti oprezan, treba biti svojim gospodarem, da se ta utjelovljenja velikih
značajnosti ne bi poistovjetilo sa samim sobom, jer vrlo je lako zamijeniti bivanje provodnikom
s bivanjem onoga koji provodi. i iako to zaista i jesi, još uvijek nije vrijeme za takve predkoncepcije
jer zapravo je samo istinsko iskustvo bivanja provoditeljem ono što je pravo, i u tom trenutku iskustva
spoznaje ne samo da te predkoncepcije postaju bezopasne već one prestaju njima biti, rastvaraju se
u beskonačnosti.