kako nesavršenim riječima izraziti savršenstvo koje slutim u tebi
čovječe kojeg volim neizmjerno i u toj neizmjernosti nekad sanjam
dan u kojem tvoja izrazita muška energija više ne dostaje samo slutnjom biti
ti si najviše stablo s glomaznim širokim krošnjama kojima grliš nas
silno, pod kojima rastemo u noćima bistra neba s nasadima zvijezda
dijelom svakog pojedinog elementa ovog grubotvarnog svijeta ti si
tvoje beskrajno tijelo živjet će zauvijek u vrelim ljetnim noćima u dubokim
smrznutim jutrima kristalića snježnog pokrivača neba, u nepreglednim poljima
sjećanja u praiskonskim memoarima sanjača koji svojim su te snovitim materijama
započeli emocijom koja dozvala te i svi životi svi bezbrojni životi tvojih plemenitih
utjelovljenja nastajao si kao jedan jedini a neodijeljen od svega što te čini neprocjenjivim
bogatstvom za svijet ispred kojeg si jer putnik iz dalekog vremena ispred, prožet
svim vriskovima, uzdasima, stiskovima pesnica, znojem, škrgutom i.......
ne oduzmi svoju krošnju pod kojom rastem voljena
ne oduzmi slutnju veličine koja puni srce nadahnućem
ne oduzmi česticu jednostavnosti skrivenu u svakom dijelu tvog bića moje radosti
ne oduzmi hrabrost uslijed koje se opuštam i vjerujem da moguće sve je
ne oduzmi toplinu riječi koje u procijepima svojih praznina sadrže svemir
dok god jesam, a bit ću u vječnosti, dijelom tvoje službe bit ću čak i kad nepozvana
čak i kad odgurivana, bit ću tvoja jer u meni ne postoji izbor koji pruža priliku otuđenju
čak i u odsutnosti tijela moj si i tvoja sam, baš kao što je pjesma pjesnikova, čak i kad to
prestaje biti, kad više nema ni pjesnika ni pjesme kad preostane samo energija za koju
postoje kao jedno u maglici bića. i onog dana kad sve moje slutnje spoznajama budu,
prestat ću te u srcu dozivati, jer ono bit ćeš.....

..........

ako želiš ozdraviti
od ljutnje
paranoje
tjeskobe
reume
hašimota
raka
itd.
učini sljedeće što se kaže:
odi u prirodu, negdje izvan grada, u tišinu.
kad dođeš do ruba šume i čuješ ptičji pjev, sjedni na tlo,
osim ako je zemlja/trava mokra, onda čučni, obgrli koljena i nasloni glavu,
osluhni, svu pažnju usmjeri na osjetilo sluha, čuj
pjev ptica,
lepet krila,
zujanje pčela u daljini,
šum lišća,
vode,
osluhni najprije zvukove u blizini, potom sve dalje, i dalje, i dalje....
ustani.
nastavi hodati, polako, osjeti kako ti se koža zagrijava
osjeti sunce na cijelom tijelu,
na kosi,
prstima,
bedrima,
u očima... dok polako hodaš... žmiri. i osjeti da ti si jedno veliko sunce
koje isijava svjetlost i toplinu na sve strane svijeta u beskraj...
otvori oči... pogledaj uokolo, vidi oblike koji te okružuju
travke, gruba, suha trava koja pucketa pod tvojim koracima,
stabla, ogromne viseće grane, odraz sunca u rijeci, sjene drveća u jezeru,
zamijeti boje, zelena, razluči nijanse zelene,
nebo, oblaci... bijela ptica usred sivog močvarnog granja....
tvoja koža, koprive...
zaroni ruke u koprive, pomazi,
one će ti uzvratiti, na svoj način :D
hodaj dalje... hodaj, polako, dok ne misliš ni o čemu osim o onome
što činiš i onome što te okružuje...
čučni. otrgni prstima nekoliko mladih jako mladih listova stolisnika
i prožvači, osjeti okus, blaga gorčina, okus ljekovitih ulja... progutaj.
nastavi hodati, polako... misleći na ono što ti je fizički dostupno
ili ne misleći uopće
samo osjećaj sve što te okružuje i svoje tijelo
koraci,
zgrčene ruke? opusti ruke...
stisnuta ramena? opusti ramena...
osjeti svaki dio tijela jedan za drugim, i opusti...
kako opustiti? samo misli na taj dio, on će se sam opustiti...
hodaj... diši, duboko, duboko... polako...
hvala
hvala
hvala
hvala
hvala
hvala......
zahvali prirodi
zahvali svom tijelu
zahvali suncu
opraštam
sebi
svom tijelu
drugima koji su me povrijedili
svijetu koji je takav kakav je...
hodaj.......
kad vidiš izvor vode koja pada uz šum, siđi, priđi joj...
priđi što bliže... sjedni ili čučni, obgrli koljena... i samo slušaj.
šlušaj cijelim bićem vodu koja pada uz šum
slušaj njezin šum... ššššššššššššššššššššššššššššššššššššššš.......
osjeti šum, cijelim tijelom, sada dok sjediš/čučiš, taj je šum najvažniji na svijetu
jedino šum postoji, šum, i tvoje tijelo....... osjeti kako se tijelo potpuno opušta, osjeti život u tijelu....
osjeti potencijal savršenog zdravlja u sebi, potencijal svog bića koje može sve što poželi...
ostani tako koliko možeš/želiš....
ponovi sve ovo svaki dan
nemoj žuriti
nađi vrijeme, ako je moguće......
ako nije moguće, onda barem otiđi do vode koja pada uz šum
i ostaj tamo koliko ti treba....

to je samo jedan od načina.

draga A.
uvijek si bila moja vječna muza blage pedancije

otiću na čistinu sada i odmah se dati vjetrovima
ako ću time pridonijeti da te manje boli
i da budeš dobro