kad razdoblje emocionalne boli predugo traje, i to sa zgusnutim epizodama intenzivne emocionalne
boli, i kad to razdoblje malo odmakne u vremenu, kao takvo, u jednom se trenutku pomisli da počinje razdoblje
emocionalne zatupljenosti kad se više jednostavno ne može osjetiti ništa. i da, to razdoblje zaista nastupa.
i pomisli se da je to dobro, jer stvarno se više ne bi moglo podnijeti još onakvih emocija od kojih se naposljetku
i otupjelo.. da, i onda kad se pomisli da je to to i da će nakon tog razdoblja boli nakon kojeg nastupa razdoblje
zatupljenosti praćeno čak svojevrsnom depresivnošću, ponada se da će se ciklus jednostavno zaokružiti i da
će izmučenu dušu obasjati sunce i da će to trajati barem onoliko dugo koliko je trajalo prije početka ovog nemilog
ciklusa mučeništva. ali ne! bilo se u krivu, bilo se u zabludi. jer, da, u pitanju jest bio ciklus, ali bože, tko je rekao
da je kraj ciklusa vraćanje na staro, kad se može početi ispočetka, s istim ciklusom u koji očito nije uključeno
ono spomenuto obasjavanje. nego još malo emocionalne boli, pa onda opet tupost i depresija pa onda... tko
uopće može predvidjeti gdje je kraj. tko? ha? nitko. možda na proljeće. da, sigurno na proljeće. kad ono počinje
proljeće? još samo 21 dan! što je to... nakon ove duge zime, 21 dan je samo toliko kao kad prošećem, napravim
krug po ovom malom pustom gradu zimi, uz ulicu, niz ulicu, ukrug, pa do šume, pa do nasipa, pa do trga pa do
vrta u kojem se još uvijek nalazi kućica nedavno uginulog psa i grob još nedavnije uginulog hrčka. i onda u kuću,
natrag u suhi zrak, iz kojeg se u zadnje vrijeme zna ne izaći i tjedan dana u komadu.

ali sad se izlazi, do amerike čak. ha! barem na pola sata. i to do onog dijela amerike gdje je uvijek toplo, čak i
kad je hladno, gdje sunca nema samo kao iznimke u ovo vrijeme, nego, nego, nego... kao pravila. i idem, da,
idem malo do te amerike, da čujem kad tamo počinje proljeće, jer meni se učinilo da sam zaboravila kad počinje
proljeće, morala sam provjeriti. sretan mi put.

ali ne, naravno da ne, jer put u ameriku je evo maloprije odgođen, zbog bolesti. evo par sekundi nakon što sam
si poželjela sretan put. što znači da do daljnjega ipak ostajem ovdje gdje jesam... što je užasno.
to je već treći put da je amerika odgodila. i po treći put me odgoda iznenadila, jer došla je u zadnji čas.
i razočarala. i što ću sad?