dogodio se taj jedan dan koji srušio je mnoge iluzije
ja više ne postoji
ne postoji ova Ana
ne postoji ova ona
postoji samo to jedno tijelo
tanko i oslabjelo od silnog vjetra, Boreje, pomalo savijeno, pognuto
(po mojoj ljestvici to bi bila dobra desetka, taj vjetar)
klonulo, u smjeru duše.
taj je dan rastao, mjesecima nastajao, da bi se dogodio
i nisam ga čekala, od njega sam bježala,
skrivala se u prizemlju osmokutne Kule vjetrova,
a svejedno, na kraju, prema njemu sam potrčala
svojevoljno
hrabro
uspravno
i vratio me, s pogledom na mojoj blijedoj koži lica, na zglobu koji otkucava
moje oslabjelo srce
vratio me kamo?
koga?
što?