.........


Na praznom listu papira, koji ispred mene je na stolu već neko vrijeme, napravila sam skicu.
Skica je to koja nije nastala iz praznine, iako na praznini jest, već na temelju nečega što već postoji,
neko vrijeme, ali kao nepregledna masa nabacanih referenci, parafraza i samoosmišljenih razrada
teme. Gusta masa od velikog broja stranica koja me, svaki put kad pokušam u nju ući, prenaglo povuče,
prožvače me na brzinu i još brže ispljune. Nakon toga ostaje mi mučnina i otpor koji prevladavam
neko vrijeme prije novog pokušaja. Ta masa predstavlja grubu strukturu onoga što bi trebalo nastati
njenim probavljanjem, cilj je tekst, od nekih pedeset stranica koji ulaznica je za slobodu. Kakvu slobodu?
Nije da nemam izbor. Opcija prva bila bi istrzano izbacivanje teksta ugrubo prolazeći kroz ljepljivu masu,
s isto takvim rezultatom, dovoljnim, ali koji pruža isto takvu slobodu - tek dovoljno dobru. Osjećaj - pa-odradila-sam-to
i-sad-bi-trebala-biti-sretna-ali-bljutava-je-okusa. Druga opcija, i jedina preostala, je žestoka borba s gustim, agresivnim
tkivom koje napada, brani se, ali beskompromisna borba, borba u kojoj samo je jedan pobjednik i meni savršeno
poznat. Borba u kojoj cijelo tijelo se, kao simptom prenapregnutosti mozga, buni, žestoko trza, izbacuje sa sedla,
unutarnje krvarenje, potres mozga. Ali na kraju ono što rađa se glatka je, mirisna, prozračna, lepršava tvorba,
čije postojanje sjedinjeno je s mojim umom i kao takva me napušta, ostavljajući me slobodnu u slobodi po
vlastitom izboru, u slobodi koja nagovještena je unaprijed kao Fortuna Maior - odgovor dobiven na postavljeno
pitanje, skupljen u hrpicu na oltaru.

I zato, poduzimam trikove. Ako ih mogu koristiti komercijalisti, usađujući u masu beskrajnu potrebu za "TO"-"JOŠ"."TREBAM"
onda mogu i ja, varajući svoju podsvijest, stavljajući u vizualno polje svoje budućnosti i sadašnjosti jedno "PROMJENA"-"IZAZOV"-"SLOBODA"-"USPJEH"-""LJUBAV"-"POBIJEDI SEBE". Sada je praznina na desnoj i središnjoj strani ipak malo punija, a ja barem malo mirnija.