nekad umorim se od stalnog osjećanja drugih u sebi
od onog zadnjeg trzaja snage da razumjela bih naše unutarnje procese
umorim se i od razmišljanja o stvarima koje nisu mi nadohvat ruke.
posebno me umaraju oprečnosti koje me potiru i uvlače
u neke igre u kojima nikad nisam voljela sudjelovati,
igre bez konačne pobjede, a svaki od sudionika je izvoljeva
umorim se nekad od života od riječi od slika i od gesti od emocija od zraka pokreta misli i od odnosa
sve to nekad osjećam kao glomazni teret koji tjera me da samo sjedim na podu i ne pomičem se, neko vrijeme
tada mogu samo biti i samo to bivanje mogu podnijeti.
onda sam ja samo ja
ta sloboda obnavlja me kad osjećam da više ne mogu.

nakon sutrašnjeg dana još jednom će život početi
nakon sutrašnjih borbi znam da bit ću dobro
jer znam da ljubav jača je od svega i treba joj se pustiti
sutra se dajem cijela...