ne mogu se pretvarati da ne znam da postoji ništa. i ne mogu ne znati da znam mnogo više no što mislim da znam.
laž je uvlačenje u još veće patnje koje se ni zamisliti ne mogu jer nadilaze um.


um je poput životinje koja evoluira i sve je inteligentnija što joj više prostora je dano. dah je život, a kad se otme kontroli može nas i ugušiti, jer dah može biti i posljednji i prvi. početak ili kraj, je li to moguće u vječnosti, gdje vrijeme i prostor tek riječi su. riječi za što?
opet um je taj koji uzrok je stvarnosti takve kakvu vidimo. osjetilima, ali i ne srcem.

mojih pet osjetila. mojih šest osjetila. mojih kojih nema osjetila. gdje je kontrola? tko kontrolira koga i kako, zašto? gdje je ono što je kontrolirano?

tko sam ja?

kakvi smo? nesretni. dobri, ali nesretni jer ne znamo da smo takvi. mislimo da znamo istinu, da poznajemo život, druge, sebe, da se tako dobro snalazimo ili ne snalazimo. a u čemu? gdje smo to? tko smo? zašto smo uopće tu? zašto sam na svijetu? zašto smo svi ovdje?

zašto? je li to uopće pravo pitanje? treba li se uopće pitati? gdje je ono sve unutra u meni što nekad doživljavam u bljeskovima a svo ostalo vrijeme toga nema? samo prividno nema, ali unutra je, svugdje je, u svima nama, to postoji, jer je vječno i nikada nije prestalo postojati i nikada neće. kakvi su to oklopi i zašto ih imamo, otkad? koji je uzrok stanja u kojemu je svijet ovakav?

ako smo stvoreni kao dobrota i ljubav i nekad prije živjeli u skladu s prirodom, u skladu jedni s drugima, zašto je to nestalo, zašto smo se promijenili, zašto više nismo sretni ili smo sretni ali ispod svih tih oklopa koje navlačimo ili nam drugi navlače a da nismo ni svjesni jer nismo ni sebe svjesni, nismo svjesni kada spavamo kada sanjamo, je li to prava stvarnost, gdje je naš osjećaj tijela tada? gdje je naše ja, što je naše pravo ja? toliko raspoloženja, toliko emocija, što je to, gdje je um, gdje su emocije, je li to isto je li to povezano. zašto istodobno volim i ljutim se, zašto bunt, čemu pobuna, zašto ljutnja i skrivanje i zašto strah, od čega? od čega? od čega? jer ovaj život, to je ništa, a opet je sve je r je prilika, ali zašto je ne prepoznajem, a kad je prepoznam, kako ću znati da znam? znam toliko toga, a zapravo ne znam jer to nisu uvidi, spoznaje, to nisu trenuci svjetla, to su bljeskovi, to ne traje dovoljno dugo da bi ostavilo utisak.

je li ovaj život zadnji? koji je po redu? a ako nije zadnji, koliko još? koliko još i zašto toliko, tko određuje koliko još? Bog? ili ja, ili sam to ja, jer samo ja postoji, samo ja, ne postoje ni drugi jer svi smo mi ja. ti si ja i ja smo ja i svi smo ja i svi smo jedno a zašto se onda razdvajamo, zašto se onda razdvajamo?