ne mogu se pretvarati da ne znam da postoji ništa. i ne mogu ne znati da znam mnogo više no što mislim da znam.
laž je uvlačenje u još veće patnje koje se ni zamisliti ne mogu jer nadilaze um.


um je poput životinje koja evoluira i sve je inteligentnija što joj više prostora je dano. dah je život, a kad se otme kontroli može nas i ugušiti, jer dah može biti i posljednji i prvi. početak ili kraj, je li to moguće u vječnosti, gdje vrijeme i prostor tek riječi su. riječi za što?
opet um je taj koji uzrok je stvarnosti takve kakvu vidimo. osjetilima, ali i ne srcem.

mojih pet osjetila. mojih šest osjetila. mojih kojih nema osjetila. gdje je kontrola? tko kontrolira koga i kako, zašto? gdje je ono što je kontrolirano?

tko sam ja?