danas je smijesan dan. svi se smjeskaju - meni, jedni drugima, ja njima. svi. cak i posjet doktoru iz formalnih razloga bio je ugodan. nakon sto mi je potvrdeno da sam savrseno zdrava nemam vise onaj hipohondricni osjecaj da me muci sve i svasta. samo briga, s vremena na vrijeme. i presucene rijeci, udaljeni dodiri, ljude koje nemam u svojoj blizini, a voljela bih... sretna sam, svejedno. i znam da ce sve doci na svoje - vec dolazi, osjecam.
danas je i dan zagrljaja. volim sve ove ljude... volim i ove dane sto prolaze. profesorica preplanula lica sto uzbudeno prica dok ceka da joj dode taksi. duboke, mlade oci, nebeski plave - pune ljubavi za ovaj zivot i sve sto on nosi. ovaj dan je teatralan i bio bi savrsena minimalisticka predstava.
sanjala sam jednu potpuno drugu stranu. matka - koji me zaboravio, ljude neke koje susrecem cesto, nakrivljene zgrade, oblake s rupom i kap kise sto stoji u zraku. volim svoje nadrealisticne snove...
danas je dan kada idem kuci, prosla sam kolokvij, a i odrzala jedno veoma uspjesno izlaganje.
ovo je tek-toliko-post, i leprsav je... ali ostavit cu ga da postoji jer svjedok je jednog dana (koji jos uvijek traje) sto nece se ponoviti nikad vise.

treba gledati seinfeld,
papati puno povrća GRAŠKABROKULECVJETAČEKRUMPIRAMAHUNEMRKVE
moliti se Bogu,
pokisnuti - s vremena na vrijeme
ljubiti
sarati mnogo, mnogo
crtati spiralne crteže
da da dadadadada
grliti
voljeti svoje nokte i ljude oko sebe
posjetiti srce i podsjetiti ga da ga nisi zaboravio ne ne nikako
spavati i sanjati i sjecati se lijepih
STVARIDOGADAJAOSOBAOSJEĆAJA