Jucer sam u razgovoru sa profesoricom iz hrvatskog o drami Mirka Bogovica, Pustolovu pred vratima, izgovorila nesto sto je iznenadilo mene samu. Izrekla sam nesto sto nisam mislila da cu ikada. A to je nesto sto oduvijek znam duboko u sebi i svjesna sam toga, ali nisam to mogla izreci. Usporedila sam Agnesinu zelju koju je uputila svojoj sluzavki, da ostavi vrata otvorena, za svaki slucaj, da netko mozda naide, sa hodom po stranom gradu ili hodanjem kroz neko mnostvo ili pustu livadu, sumu, bilo gdje u svijetu, sa onim nekim trackom nade usadenim duboko u dusi, da ces susresti nekoga i da ces se onesvijestiti od elektromagnetivnosti u zraku. Nesto na taj nacin. Za svaki slucaj drzis oci otvorene, kao Agnesina vrata, za svaki slucaj da netko naide. Meni je to u isto vrijeme simpaticno i smijesno, ali i tako nekako duboko i intimno, za svakoga od nas pojedino.

A dan prije toga je profesor iz etike govorio o slucaju deformacije fetusa u majcinoj utrobi tokom trudnoce. Govorio je kako je, dok je bio na nekom predavanju, upitao neku zenu koja je valjda drzala predavanje i valjda imala nekog pojma o tome, namece li zakon u slucaju deformacije fetusa, obvezu pobacaja ili je majka slobodna da odluci. I kaze, zakon ne namece. Postoji mogucnost da majka odluci roditi dijete sa prognoziranim deformacijama, pa dijete na kraju ispadne normalno, ali da u cescim slucajevima dijete ispadne deformirano fizicki kako i fizicki, dakle retardirano. I zatim je postavio pitanje: cija je krivica ako takva zena u jednom trenutku odluci prestati brinuti se o takvom djetetu, koje tom odlukom automatski postaje teret drustvu (ne svojom krivnjom)? Kakva li je sudbina tog djeteta? Bi li bilo bolje da je odlucila ne roditi ga uopce ili ga donijeti na ovaj svijet da bi ga potom prepustila slucaju, ostavila ga pred vratima, kao psa? Gdje je tu zakon? Gdje je tu majcinski instinkt? Recite mi. Kao da mi je vec preslo u naviku postavljati pitanja, a ne davati odgovore. Ne znam odgovore…jer ne znam odgovore…ne znam odgovore…ne znam zasto, zasto je tako…pitanja se vrte u beskraj, jedna drugome grizu rep. Zelim tome stati na kraj. Ali treba mi pomoc.



I na kraju, poruka mom dragom Nessu: OSNUJ BEEEND!!!. ;) Ako trebas zenske vokale, tu sam. He he. Joooj.