Pregorila mi zarulja. Pa sada sjedim u mraku, a lice mi obasjava svjetlo sa ekrana. I pisem…Danas je opet bio ludi dan…ludi najludi…Sretna sam, danas sam sretna. Na trening nam je dosla moja najdraza, najbolja miss vain pa smo se izgrlile, stvarno izgrlile…dugo i puno. Covjece al sam bila sretna sto je vidim…nemate pojma. :)) obozavam tu curu, zaista…Ona mi je jedno od onih svjetionika u zivotu, znate, kada je sve bed…onda ona dode i zagrli me, pogleda sa onim svojim slatkim okicama i uvijek me razveseli. Bas je volim. daa…volim te misice moja! :) u skoli je bilo izludujuce, kao i uvijek,ali danas mi to nije smetalo, zabavljalo me. Znate…u mom razredu, decki su…pa, moglo bi se reci da se jos traze, pa im svasta pada na pamet, eksperimentiraju. A ja sam glavna zrtva testiranja zenske tolerancije na pokusaje plasenja i…ne znam koju rijec da upotrijebim…slatanja? Mrzim tu rijec. Ja sam odmah na pocetku povukla crtu i trebali su shvatiti da moja tolerancija na tom podrucju nije velika. Zapravo…mozda se bas zato i «trude». Ne znam…decki…odrastite???! Ness? He he…No svejedno…upravo mi je ponestalo inspiracije. Htjela sam vam ispricati jednu pripovjetku o lokalnom ubojici s vrecicama, koji ljude ubija bacajuci na njih cokolade i tetrapake mlijeka…ali veceras nista od toga. Zao mi je ivc, ako citas ali…drugi put! A i previse smijanja lose je za san…ili nije? Svejedno, tebi je to, uostalom, porok. To je dobro, bar ne pusis frule, poput nekih… ;)