Covjece…vec se stvarno dugo nisam ovako je*eno dobro zabavila. Toliko toga se jucer desilo da ne mogu u glavi sve tocno poslagat, a i nije mi do toga, zapravo. Tulum je bio savrsen, moja muzika…moj tip ljudi…osjecala sam se apsolutno fantasticno. Dugo nisam tako uzivala. Znas onaj osjecaj kad se totalno prepustis i kad te bas zaboli sto drugi misle, glavno da je tebi dobro. Ee…to. :) Samo…kad se sada sjetim, zao mi je onog jednog decka, sto sam ga onako izravno…odbila, ali stvarno je to sve bilo tako nekako glupo da sam jednostavno morala otic. Nekako mi nije imalo smisla…ma recimo da su se stvari odvijale ne onako kako bi trebalo. Svejedno…Htjela bih vam sve detaljno opisati kako je bilo i sve sto se dogadalo, ali ispada da ne mogu jer nekako, ne znam kako, odjednom dosta ljudi zna za ovaj blog i znaju da je moj, tako da ne zelim da mi netko predbacuje o onome sto pisem i o cemu razmisljam, a pogotovo onomu sto osjecam. Ne zelim da netko ono sto pisem naziva osjecajnim glupostima i prepucavanjima, pa cu se sada jednostavno ogradit od svega toga i jedno vrijeme cu bit suzdrzana, dok ponovno ne pronadem nacin kako da se otvorim, jer to sada jednostavno vise ne mogu. Ne da ne zelim, nego jednostavno ne mogu. Eto…zao mi je. Je*eno je glup osjecaj kad te netko laze…Covjece, osjecam se k’o zadnja naivna budala…