napokon sam uspjela odluciti odloziti sve ostalo (ma koliko god me to kostalo) i skoknuti malo ovdje. ovih zadnjih dana mi je sve nekako kao ubrzano, testovi, ucenje, ispitivanja, ucenje...treninzi, skola, utakmica...sve je to toliko previse. kad dodem doma, samo odem pod tus i za radni stol...ali na kraju sam preumorna za bilo kakvo ucenje pa idem spavati...i ostavljam sve za ujutro. i tako ujutro ucim i nemam vremena za nista drugo, joj, sve mi je tako zbrkano...totalno zbrkano. i cijeli ovaj tjedan me tako rastuzuje...sve je ovijeno nekom tugom i nostalgijom za necim...neznam cime. ali osjeti se, jako. odnos s naj frendicom mi se promijenio, vise nije kao prije, to me rastuzuje. jedna frendica poslala mi je pismo u kojem mi je ispricala svoju pricu o velikoj ljubavi, koja je sada daleko...ispada da su sve velike ljubavi negdje daleko, na bilo koji nacin, to me rastuzilo.
sad vise ne mogu pisati jer mi je dosla frendica da ucimo kemiju, i opet...nemam vremena.
javit cu se opet, jednog dana, kad cu opet uhvatit vremena. nadam se...uskoro, jer treba mi ovo mjesto. stvarno, tek sad to shvacam. pozdrav svima! :)