Prvi dan skole i vec se dogada, vec je navalila! O da, predraga nasa pedagogica, miss dosade, kraljica losih ideja, podla buha, gnjavatorica, ma kako god zelite! ide mi na zivce! Prvi dan i vec sam dezurna, i to ne samo danas, vec 2 dana za redom, znaci i sutra sam dezurna. Nije meni to tolki veliki bed. Mislim…bit dezurna, stvar je u tome sto ja to uvijek zadnja saznam. To je prokletstvo slova A i to dvostruko! Vec me uhvatila kriza pisanja i ne mogu stat. Sve mi prolazi kroz glavu munjevitom brzinom. Sve je drugacije. Prvi dan skole i sve kao da se podignulo iz pepela,kao ona carobna ptica feniks. O…da. Novi parketi, odlazak najbolje profe na skoli (koja je jako voljela palacinke), i odlazak one najdosadnije (o da, ima jos jedna takva osim buhe), sto je pozitivno- pod time mislim na odlazak najdosadnije a ne na postojanje iste. Sto jos reci? Neznam…no pisat cu bilosto, samo da mi prode vrijeme, jer bit dezuran je najdosadnije moguce skolsko zanimanje. Nemas cak nikakve koristi ni doksi dezuran tokom testa…jer to NIJE MOGUCE. Profac ce se pobrinuti, preokrenut ce cijelu skolu ,samo da ne bi propustio njegov test, iliti provjeru znanja, kako oni to vole nazivati. Znaci, da vidimo, koje su uopce koristi dezurstva? Hm…pa recimo…NIKAKVE, NO, NEMA IH, NE POSTOJE! Samo hrpa neodslusanog gradiva koje kasnije moras sam skuzit i hrpa neprepisanih biljezaka koje naknadno moras prepisat. I jos ako te zapadne neki MULAC kao «sudezurni ucenik» (neznam kako da to drugacije nazovem), onda stvarno imas srece. Takvi, ne samo da su dosadni, cudno mirisu i bleje u tebe razgolacenih ociju kao da su otkrili o tako neotkrivenu ameriku (MULCI??!), nego te, kud god krenes, slijede u stopu, k’o stoka! Ti mi najvise dizu zivac?! To je vrhunac. Zar ne vidi paru koja mi izlazi na usi i munje koje izbijaju iz mojih, o tako nevino plavih, ociju, svaki put kad korakne za mnom, ko pas na uzici??! Nee…on to ne vidi. Previse je MULAC. Ok…mozda malo pretjerujem sa tim etiketiranjem i pogrdnim imenima, ali vjerujte, nisam daleko od istine. Jedino sto me veseli (zasada) jest cinjenica da ove skolske godine idem popodne u skolu. Sto znaci…da je cijelo jutro, prije nego odem u skolu, moje, samo moje! Od pola 8 svi vec napustaju kucu, a do 8, ona je vec potpuno prazna (ako ne brojimo mene). I ja ostajem sama, totalno sama, u miru…tome jako veseli, najvise od svega! Bas sam ono…HAPPY!
Neznam s kime sjedim ove godine, jer razrednik nam je dao obecanje razmjestanja, jer smo prosle godine bili, o takvi andelcici. To me razmjestanje bas i ne veseli. Samo se nadam sa necu zavrsit s jednim od trojice nazadnih slijepacau razredu. Pa sad…ako me zapadne jedan od njih, onda stvarno nemam srece…NIKAKVE, NO, NEMA JE, NE POSTOJI! Drz’te mi fige, molim vas. Da ne dobijem jednog od tih egonarcisoidaca za sudruga, susjedioca, stolnog kompu, razrednog druga iliti sto vec…to je sve isto. Bilo tko drugi. Ne mora bit ni pametan jer pameti mi ne nedostaje (osim u matematici). Ali bilo bi ok da sjedim s nekim pametnjakovicem koji me pod testovima nece trkat laktom u rame i izazivat kod mene napade nervoze. Ne volim dok me netko trka laktom u rame. Na to sam alergicna. Jos 10minuta i onda jos 5 odmora i onda jos 45. Uvjerena sam da cu prezivjet, ali s traumama. Ruka mi je vec utrnula, tako da cu uskoro morat odustat od pisanja, ako ne zelim ostat rucni invalid. Neznam sto da drugo radim. Sad mi cak i nedostaje neki MULAC da me zaj…va. Na to sam vec spala. Da…sama sam dezurna. Zapravo…dobro je to. Bar imam mira za pisanje i ne moram slusat nicije lovacke price. Ipak mi ne nedostaje neki MULAC, sretna sam sto ga nema.
Ova godina ce bit dobra, kazem vam. Sigurno, ja cu se potrudit da bude dobra. Okrecem novu stranicu, i to ne samo srca, vec i glave, duse…ma okrecem kompletno, totalno novu stranicu koja mirise svjezinom.
Eto…rekla sam, mene taj osjecaj nikad ne prevari! Sad je dotrcala frendica iz razreda i javila mi najbolju mogucu vijest, najbolju MOGUCU! Znate…prve dvije godine za profesora iz povijesti smo imali nekog nazadnog slijepca kod kojeg smo imali puno problema, naime, malo ljudi je kod njega moglo imati vise od 3. Mi smo mucili njega, i on je mucio nas. Mi smo njemu pili krv na slamku, on je nama pio krv na slamku. Odnos primanja-davanja, pravi donorsko-akceptorski odnos,kako bi se reklo. Nasi satovi povijesti usli su u povijest, jer su bili stvarno legendarni. Ah, da…ta nova vijest je da nam Vojo vise nece predavati povijest. I svi su sretni! Da, SRETNI!! Ovo je novo doba preporoda, svi smo preporodeni. U trenutku objave udarne vijesti iz razreda se cuo vrisak. To jest…VRISTANJE. Svi su vristali od srece. Sad…ma ne, ovaj trenutak ulazi u povijest. Ova godina je moja godina, nasa godina. Vec nas vidim sve na vrhu planine kako se samozadovoljno kesimood uha do uha i mislimo si…haj Vojtler! He, he. Ok, priznajem, danas mi je malo ludi dan, neobicnog sam raspolozenja. I izvan sebe sam i sve to i bas sam ono…HAPPY SAM! Ovo je stvarno veliki novi pocetak. Ovo je poput reinkarnacije. Osjecam se kao vec spomenuta carobna ptica feniks i upravo sam se izdigla iz pepela. Ponovno sam se rodila! Jea…koji osjecaj. Jesam li rekla da imamo i novi parket u razredu? :))