Posveceno Njemu…

Prije nego sto okrenem novu stranicu svog srca, osjecam potrebu da dovrsim onu prethodnu, onu najvazniju…osjecam potrebu da ono sto stoji u mom srcu bude izreceno, ovjekovjeceno. Jer, nesto tako lijepo i veliko, prevrijedno je da bi zauvijek samo stajalo u mome srcu. Nitko nikada nece spoznati potpunu vaznost ovoga sto pisem. To i ne trazim. Ne trazim nista, ali dati cu sve. Sve samo za njega. Jer on, da ovo procita, razumio bi, shvatio bi svaku rijec, svaki sakriveni redak koji se krije izmedu ovih rijeci. Svaku misao koja lebdi iznad tih rijeci. On je bio jedini koji shvaca.jedini koji je shvatio sve i ja sam mu to dopustila. Dala sam mu najskrovitiji dio sebe i on ga je onako stidljivo, pazljivo, njezno primio u ruke. Neznam sto je s njim ucinio, ali taj dijelic mene je sada i njegov. I nas je zauvijek vezao, nekom nevidljivom…veoma tankom niti. Niti tihe ljubavi, carobnog prijateljstva…i ta nit nas dijeli od ovog nekog svijeta u kojem svi zivimo i stvara jedan poseban, sakriven svijet koji je samo nas, samo nas i niciji. Svijet u kojeg odlazim kada mi je tesko, svijet u kojeg pazljivo skrivam sve ono sto je prekrhko za stvarnost, sve ono sto je stvoreno iz boli, ljubavi, srece…sve ono sto je stvoreno u mojoj dusi i sto je tajna. Tajna koja, kad biva izrecena, prostutira svoju ljepotu i na kraju je gubi. Ali s njim…moje tajne su i njegove. Nikada izrecene, ali dobro znane. I tako…moje tajne ostaju tajne, iako ih on zna. Mozda zato ljepota nikada ne umire.

I nisam tuzna. Nisam tuzna jer, koliko god se sve tuzno cinilo, ljubav je ta koja daje svemu smisao i nadahnjuje moj zivot. Nadahnjuje me, budi u meni osjecaj za lijepo, za one stvari koje su toliko male, a toliko znacajne. U mojim ocima…male stvari postaju velike….zahvaljujuci njemu. Zvijezda postaje svemir, kap vode postaje jezero, zrnce pijeska je pustinja, cvijetic postaje livada…jer zivot se sastoji od trenutaka koje spajamo u zivot, kao sto spajamo rijeci da bi dobili pricu. Zivot je kao otvorena knjiga, ne zatvaraj ju dok je ne procitas do kraja.

Zivimo u predivnom svijetu. U mojim ocima…zivot je bajka. Zivot je borba. Zivot je ljubav. Zivot je san…zivot je LIJEP!

Moja ljubav prema njemu je tajna…moja i njegova. Zato i je tako lijepo i carobno…i vjecno. Tim djelicem sebe, darovala sam mu djelic srca. Djelic koji ce zauvijek ostati njegov. Samo njegov i niciji vise. Dijelic, koji u mojim ocima postaje……cjelina.
Jer on to zasluzuje.
I poklanjam mu ove rijeci, koje postaju prica. Prica moja i…njegova.