Neznam kako da pocnem, pa cu jednostavno poceti, bez treme, nelagode iliti neceg drugoga osim puke radoznalosti i zelje da stvorim nesto svoje, nesto sto je samo moje i nicije vise, ali sto isto tako i nesebicno zelim podijeliti s drugima. Mjesto vlastitog prepoznavanja, neispunjenih zelja, nikada dosad izrecenih osjecaja i misli…i sve to samo ovdje. Jer samo tako je i moguce. Nadam se da ce mi uspjeti prepustanje stranicama ovog novopecenog bloga. U nadi za spasenjem vlastitog duha…Urban u pozadini, zena ili dijete ili nesto jos izmedu toga, u potrebi za bijegom iz stvarnog svijeta, zelja za predajom ali i potpunom slobodom. Moj vlastiti svijet prepredenih misli i mutnih osjecaja, ljubavi isprepletene sa dubokim osjecajem tuge koji donosi osjecaj nekog zadovoljstva, uzitka koji samo proizvod mog vlastitog, o tako siroko-prostranog srca, moze stvoriti. Srca koje je napuklo toliko puta, ali koje je takoder i vece za sve te pukotine i bogatije za jednu tugu-svakoga dana. Razmisljam…i dode mi jedna misao koju toliko volim i koja me toliko…koja me pokrece, dize me visoko. « Covjek moze promijeniti nacin na koji razmislja i tako promijeniti svoj zivot.» Ali, treba biti voljan i tako eto, bogatiji za jednu malu, sasvim malu….misao.

Mozes ako mislis da mozes. Wow, moj very 1st blog… :)