" 'S rioghal mo dhream... "

Sada sam, upravo, svojoj curi poslao da ju volim...
To me potiče da napišem post, o upravo tome - o mojoj curi, i o našoj dugoj vezi...

Sjećam se, našeg prvog pravog poljupca, na koncertu Crvene jabuke... Sjećam se koliko sam ushićen bio kada su nam se usne spojile, sjećam se sreće kada sam shvatio da je napokon moja, i samo moja...
Te noći sam se vratio doma istinski sretan, iako sam izgubio novčanik...
Da... Nedugo nakon toga smo i prohodali, i prošli puno toga... Posvađali smo se par puta, jedno kratko vrijeme čak nismo bili zajedno - ali je na kraju naša ljubav prevladala, i sada smo sretni, ne svađamo se, jedno drugom pružamosvu sreću ovoga svijeta...
Već smo dvije i pol godine zajedno... Ali znam, da je to tek početak, tek uvod u život ispunjen ljubavlju i srećom...

Užasno mi nedostaje, jer se jako malo vidimo u zadnje vrijeme... Na faksu je cijele dane, a meni konstantno prijete zabrane izlazaka...

No, nema veze... Naša ljubav je jaka, i može puuuno toga izdržati...zapravo, neograničeno...


Evo, prilažem pjesmu koju sam napiso svojoj Martini, još i prije no što smo bili zajedno...


Noćnoj svjetlosti


Donesoh sreću pred tvoja vrata,
Donesoh toplinu u tvoj krevet,
Ali ostaješ elegična Ti,
O, kćeri svjetlosti.
O, Selena, ne zaboravi,
Dok Ti noge serpentinom hodaju,
Dok Ti oči zvijezde gledaju,
Ne zaboravi,
O, mjeseče eteralni,
Na ljubav, na suze,
Prosute za Tebe,
Za tvoje poglede tuge,
Za tvoje muke duge.

Ali Ti voliš samo jednog,
Samo Endymiona bijelog.
I srca slamaš bez kajanja,
Bez straha,
O, ljepoto pogubna,
Ljepoto moćna, božanska.

Sada samo stani i osjeti
To stablo boli, koje si stvorila
Na Olimpu i u srcu mom.
I bježi, bježi
Od sebe same,
Od one razarajuće tame.

Ima ljudi još, koji poput Tebe
Trpe veliku bol,
Prikloni se njima
Ili budi među nama,
Radosnima svima.

I što da kažem, Selena lijepa?
Nemoj postati slijepa
Jer dok rijeka moje ljubavi teče,
Za Tebe u životu još će biti sreće,
Tvoje srce, ponovo će biti veće...


Napominjem, ova pjesma je napisana prije cca 3 godine, pa ono...
Ali meni je krasna, jer su riječi direkt iz srčeka...

Uglavnom, ja sam sretan... Unatoč depresijama, jedan zagrljaj moje ljubljene je dovoljan da raspline svaku crnu misao...