ajme sto je ovaj dan koma.. uzas.. bas je siv i depresivan... najradije bi ga cijelog prespavala.. di je ono sunce koje me bodri i koje mi daje snage da izdrzim vjezbanje... nocas nisam spavala nikako.. ono sto sam se par puta onesvjestila na pola sata nit ne racunam kao spavanje.. do 3 i nesto sam zurila i govorila sama sebi daj utisaj taj mozak i vise ne pricaj sama sa sobom o obavezama nego spavaj zeno bozja...al ne.. ako i zaspem eto za pola sata se probudim.. tako da sam skoro do podne pokusavala se dignuti iz kreveta--- i u konacnici i uspjela... to mi je najveca pobjeda danas... onda vjezbanje.. osjecam se kao da nemam ni atoma snage u sebi.. jedva hodam a kamoli vjezbanje. no ipak sam mu dala sansu... i izdrzala cak 15 min/35 .. onda me grizla savjest pa reko ajde bar malo joge da popravimo score... no i ona je nakon 10 min mi dosadila. reko dans nije moj dan.. probati cemo sutra se dignuti...pa ispocetka...jer ovo danas zaista nije imalo smisla--- tako da odoh se odmoriti, ručati i na faks.. mozda me tamo ceka nesto bolje.. cokolada mozda :D ona uvijek popravi nepopravljivo :D