još uvijek sanjam tople usne žene
|
noć je. kiša pada. dokovi su pusti. tišina caruje. hodam i razmišljam. uglavnom hodam. ljubav je jednostavna, a opet tako prokleto komplicirana. mokar sam do kože. nije me briga. tako malo mi treba da budem sretan. najsretniji na svijetu. postaje sve mračnije. ulazim u dio luke u kojem gotovo da nema ni trunke svjetlosti. hodam dalje. i ne razmišljam. tek malo o njenim oblinama. ooo vilo! i veseljko je pomislio na nju. hlače su postajale sve napetije kad sam u nekom prikrajku začuo buku koja je bivala sve glasnija kako sam se približavao. provirio sam kroz odškinuta vrata jednog skladišta. unutra su četiri ogromna ćelava bijelca u kožnim jaknama mlatili upola manjeg arapa. udarali su ga palicama i gazili nogama dok je ležao zavezan lancima. vidjevši to nisam ni trenutka dvojio. utrčao sam među njih u skladište. eee, da ste vi vidjeli što smo nas petorica napravili od onog jadnika... |