išao sam jednom na jedan meni vrlo važan dejt. kako mi se žemska jako sviđala onda sam se i ja htio njoj svidjeti. tako da sam se prije dejta čak i otuširao, a nije bila subota nego tek utorak. i onda malo po malo obrve, trepavice, puder i skužim ja kako ću zakasniti. ajme grozno sam se osjećao no barem sam bio lijep. a na lijepe dečke se isplati čekati, zar ne curke? i tako kasnim ja njoj nekih 30 minuta, a ona smotana stoji vani na hladnome umjesto da uđe negdje gdje je toplo, neku trgovinu i tako što. i oprosti mi, slučajno je, pusa pusica, dr mrrr i kao vodim ju na hranjenje s obzirom da sam kriv jer kasnim. i uđemo mi fino, zasjednemo, kad meni se pripiša jer sam u žurbi zaboravio to riješit kod kuće, moram u wece, uredno se ispričam, obavim svoje, operem ruke i dođem za stol. sve neka šala, šega kad ja onako još malo mokrih ruku dotaknem svoje lice. imao sam osjećaj da sam sav puder uništio. da sam ružniji od leoparda. i ja se opet brzo ustanem, ovaj put bez riječi i odem u toalet popravit to. dobro je bilo jer nije se jako vidjelo i sigurno nije skužila. a što ako je? misliće da sam seljak. vratim se gore. joj sori mikica nešto mi nije bilo dobro no lažna uzbuna, daj dođi da te cmok cmok i dok sam ju tako ljubio ne znam što sam napravio s okom i kako sam uspio pomaknut leću i počne mi suzit lijevo oko. pa što plačeš, ma nije ništa, moram samo leću popravit i odem opet do weceja, suze su mi se razvukle preko maskare na puder. izgledao sam kao klaun. i nije mi bilo nimalo smiješno. popravio sam leću no nastavio sam plakati od tuge kako to izgledam. no sva sreća pa imam torbicu sa sobom kao pravi muškarac pa sam nakon 10ak minuta uspio popraviti mejkap da izgledam bar solidno. opet se vratim gore. bila je vidno nervozna makar ja ne znam zašto. pitam da li ju je neko ljutio. konobar možda. ona je mrmljala nešto kad je taman dolazila posluga. što ćete popiti, pojesti bla bla znate kak to već ide, i vraća se on s pićem kad li ga neki lik sa susjednog stola trkne i ovaj zatetura te me zalije s barem 3-4 kapi crvenog vina po mojim brendnju izblijedjeloplavim nolimit hlačama koje sam prvi put obukao za ovu priliku. počnem psovati i vrijeđati i zaputim se do toaleta pokušati spasiti što se spasiti da no nije bilo spasa. samo još veća mrlja. grozno mi je bilo. vratim se gore i mislim si ono nije mi do jela ni do čega mi nije joj samo da mi se maknuti ovuda kad ono moj stol prazan. otišla ona. a ne znam, možda su je zvali s posla da se hitno vrati pa mi nije stigla ostaviti ni poruku. moram ju nazvati kasnije. htio bi ju pitat hoće li mi biti cura. što vi mislite o tome?
|
