sjećanja jedne narukvice
|
o kako ga mrzim, gdje god da krenem svuda me prati i svaki moj krivi potez naplati, ma uništiću gada pa bilo mi to zadnje i ne dočekao živ ja sljedeće veče badnje, već 20 dana me slijedi u stopu nalazim ga i podu i na zidu i na stropu, obišao je za mnom sve božićne domjenke te ljubavne obiteljske i ine sastanke na tulumu se pojavim iz kuta me snima jednom sam ga uočio kako mi glavom nešto klima, ma ne mogu vjerovat da se tako zakeljio za mene gori je i od najzaljubljnije žene, e sad nakon litre šljive sam spreman na sve idem u kuhinju po nož i vilice dve, rasparaću ga cijelog u pepeo pretvorit na vilicu ga nabost i usta mu zatvorit jer ne može on kao ja bit jak taj prokleti pečeni hrskavi masni odojak |