ovdje stigoh, a kako kuci, o presvijetli :)
|
evo jedan leteci raport, izvjestaj s puta, tek toliko da vam opisem sto me sve snaslo proteklog dana. necu pisat u stihovima jerbo bi izgubio puno vremena a sunce i bazen zovu. trenutno sam u biznis centru hotela radisson i necu imat bas puno vremena sljedecih dana pa samo da se izlajem da mi bude lakse. prvo ono sto se ocekivalo od puta. polijetanje iz zagreba u frankfurt u 6:55 i iz frankfurta za caracas u 9:50 po srednjeeuropskom vremenu i slijetanje u caracas u 15:20 po lokalnom vremenu (20:20 po domace). a sto se dogodilo? za nevjerovati al samo hrvatski dio je protekao normalno. sve ostalo sranje na sranje. ustajanje u 5. cekiranje karte 5:45. vaganje. carina. i u 6:15 spreman cekam poziv za avion. polijecemo u 6:55 i u frankfurtu smo u 8:20. lagana setnja kroz aerodrom. razgledavanje izloga, trazenje leta i vec u 9 sam na mjestu. i cekam cekam cekam. naravno da ne ulazimo u avion na vrijeme. spiker najavljuje tehnicke probleme. super. to ulijeva sigurnost prije leta. jos malo preseravanja i oko 10:30 ulazimo i polijecemo. pilot govori kako nece biti kasnjenja jer imamo povoljan vjetar tako da cemo za 9 i pol sati stici do caracasa, umjesto predvidjenih 10 i pol. eto i tu smo se otisnuli u let preko atlantika. i letili letili letili. ukocio sam se sav vec nakon 2-3 sata. pogledao kako vrag nosi pradu. vidite ipak se isplatilo ne ic u kino gledat taj film :) i dok smo tako letili priblizavali smo se bermudskom trokutu. a tamo? sto je tamo? samo sranja. u jednom trenutku pilot vristi iz kabine. treba doktora. na njemackom, engleskom i spanjolskom. uredno. svi se uzkomesali. nitko ne zna sto se zbiva. smirila se situacija, no svi i dalje malo zbunjeni. jedna stjuardesa mi govori kako je neka zena imala srcani udar u biznis klasi aviona. sto sam ja onda trebao imat mozdani u ekonomskoj? pilot se opet javlja. skrecemo s kursa. slijecemo na bermude da ostavimo babu u ambulantu da joj spasimo zivot. ah da. nije bilo doktora u avionu. tek su jednu sestru nasli. avion, prekooceanski, za 350 ljudi, nema dezurnog doktora. a mi i u vrticu s 30 djece imamo sestru. pilot javlja, stizemo u caracas sa 2 i pol sata kasnjenja. za popizdit. no mislite da je to sve. ja sam mislio. i gadno pogrijesio. sletili u caracas. nije bilo vecih problema na carini. ja naravno stao u red kod carinice. koja zna samo spanjolski. koja sreca. no svidio joj se smajli na mojoj majici pa me pustila sa smijeskom. blago meni. u predvorju hotela i ostale reprezentcije s ovoga leta cekaju prijevoz. i tako opet cekamo. 40 ljudi ceka. organizator stize sa 3 busa. mi si mislimo super tri busa voze u 3 hotela gdje su ljudi smjesteni. no ulazimo svi u jedan. prtljaga je jedva stala. i onda sou. zamislite da iz gorice do zagreba putujete dva sata. e da to se dogodilo. i sto tad? stizemo pred prvi hotel. veselo svi van. no no. samo tunis i grcka ovdje izlaze. i onda kopanje po prtljagi 15 minuta dok nisu nasli svoju. opet se vucemo gradom i stizemo pred drugi hotel. ceska madjarska i malezija. i opet kopanje po prtljagi, i opet cekanje pola sata. i najizdrzljiviji bi popizdili. krecemo dalje i stanemo nasred nicega. i stojimo. zatvoreni. niko nista. vise ne gledam na sat. nema svrhe. konacno nas privelo do treceg hotela. bilo je 22:30 po lokalnom vremenu. ah da. vani oko 30 celzijusa i vlage 99% u zraku, a u busu nafrljili klimu kao u lijanovicevom frizideru. rasterecenje. vadim stvari iz busa i trcim na recepciju prvi se prijavit. kad tamo imam sto vidjet. zamislite organizaciju. zamislite ovo. jer ja nisam uspio. 5 nas dolazi iz hrvatske. 3 je u ovom hotelu, a 2 je premjesteno u hotel prije. tko je tu lud? nove zavrzlame. svadjanje. vrijedjanje. ispricavanje. vise ne mogu. prosla su 23 sata od kad sam ustao. nemam snage vise. moram se vracat u onaj hotel. sjednem u muci kad mi prilazi nijemac. on ne bi u ovom hotelu bio. on bi da se mijenjamo za hotele. mislim, nije ni on blesav, nesto muti s madjaricom koja je ostala tamo. i konacno uz milijun zavrzlama sranja i peripetija u ponoc ulazim u sobu. da tada je u hr bilo 5 ujutro. 24 sata su mi trebala od kreveta do kreveta. naravno, zaspem u pol 1 i budim se u pol 4, ne mogu vise spavati. nikad ne spavam duze od pol 9 kuci. zakljucak, pocetni, sranje od zemlje, definitno se za svoje novce ne isplati dolaziti ovamo osim ako ih imate previse pa vam smetaju. promet je totalni kaos. venecuela hez hejvi trefic. veli mi mali iz organizacije. ma seres. odgovorim ja njemu. nisam uopce primjetio. auti, ameri i japanci na cesti, malo europskih. zene poprilicno bucmaste. i sve sisate. dorucak je jutros bio dobar. svega na svedskom stolu. ajde bar da se najedem. no naravno da mi je mala dala racun na izlasku. ja opet na recepciju jer samo platio nocenje s doruckom. koji mi kurac ima pisat racun. decec me tamo smiruje da je to samo za njihovu evidenciju. ja mu rekoh nek stavi kvacicu za evidenciju kraj mog imena a ne da ja moram racune potpisivat. i tako. idem sad na bazen. i lakse mi je... |