preko sedam gora
|
čekao sam ju u parku, u dubokom mraku, na svježemu zraku, negdje na pantovčaku, pokraj mokroga zida koji se od vlage kida, zbog mahovine koja visi nakreno se ka toranj u pisi. stigla je brzo, skoro na vrijeme, što zaista nije uobičajeno za žene, iznenadilo je to mene kao kad gnua iznenade hijene. zagrljaj i poljubac sočni kad osvajate žene vrlo su moćni, još ak ste zgodni kao i ja to vam je garancija uspjeha... tada ju primih za ruku i povedoh u velikom luku prema autu u magli, oprez, bez poteza naglih! sjeli smo i malo se vozali i o nekim besmislicama pričali sve dok ju nisam izmorio i neko jelo predložio. a gdje? u mom stanu dakako brzo sam palačinke joj ispeko i debelo namaza nutelu tako da kapne joj po tijelu... po tijelu da, po dekolteu, i ona se naježi sva, i onda kad skuži da u mrlju gledam ja, priđe mi bliže da ju obližem. kad ugledam bradavice kako strše ulovim se kao vidre u vrše i to mi tako jako godi da puštam veseljka dalje da me vodi. preko pupka niže do prepona sežem i lagano klitaća usnama potežem, jezikom jos potez il dva i sad nema nazad, mokra je sva. spremam se još veseljka joj tutnut, uglavit ga, do jaja ga metnut, zaletim se negdje s oko 2-3 metra kad zvono na vratima vratila se sestra... put me vodi preko 7 granica, u latviji moja sljedeća je stanica, nadam se da će tamo biti neta dost da vam i otamo napišem poneki post... |