gargamel i izolda
|
gradom vladaju romi, a veseljko mi u komi, doktori kažu da mu nema spasa i ja vadim iz rukava zadnjeg asa, sjedam u auto - pravac predgrađe, sunce samo što ne zađe, i u tom sumraku tražim potleušicu i u njoj staru vješticu. i nije tako stara ona, 4 banke i oblik balona, roditelji su joj negdje s karpata, i danas živ joj je još samo tata kojeg bi htjela posjetiti i u njegovoj kući ostariti. na rodnoj grudi gdje su njoj najdraži ljudi da se jutrom budi sve dok ne poludi pod stare dane... no da pređemo na stvar, vadim pred nju svoj krastavi kar, pogleda me tako da mi se uvuka čmar i ode do kamina pa uzme žar. njime zagrije malo vode u koju umoči 2 prsta od rode koji su uz 3 žličice sode izgledali poput anode i katode. kad je sve to zakuhalo raširi ona svoje noge malo i utoči u picu koliko je stalo pa stane pred ogledalo. 'ogledalce ogledalce ima li na svijetu ljepše pice?' prekidam tu njenu igru bez granice, a ona mi na nos nabije cice. 'ne želiš da ga spasim???' na glavu stavlja kapu ličku i totalno rastegne već veliku pičku i krene ju puniti 'šišmišovo krilo i zmijske suze, dve dlake s goriline guze, tri kapi ribljeg znoja i mrvicu dinosaurovog loja, sve fino u pici smiješam pa se tvom veseljku namještam...' molim, zar ću u tu rugobu morat gurat svoju robu, a istina ni roba više nije kvalitetna, tako da možda ni njena pica neće biti štetna. zatvaram oči i osjećam kako se veseljko u toj pici moči 'e ovako mora ostat cijele noći' kaže ona... ujutro ga vadim i ugledam čudo, veseljko ka nov i sjajan, pomalo kromiran, dajem ženi 1000 eura 'ne treba, samo me odvezi do mora, a onda idem kući u rumunjsku, bila mi je čast jer za mene si bog, redovito čitam svaki dan tvoj blog'. zahvalim se ženi, ponesem joj torbe u auto i pravac prema rijeci na kupanje ju vozim, poslije sam samo čuo za nju da su ju neki vidjeli na granici sa slovenijom... |