filharmonikaš
|
na radiju 'tek je 12 sati, noć je još duuga...' a meni se sa svih strana sunce još ruga. nit je 12 sati nit je noć a željno ju čekam kad će doć da mi malo donese propuha jer ovako mi se veseljko jadan kuha. svake večeri vodim ga u šetnju gdje god se pojavi napravi pomutnju i lajave kokoši natjera na šutnju i divljenje. a koke po vani skoro gole šeću i iskušavaju sreću kod muških koji slade oči i trude se ne bi li ih nekako dotakli i među noge im se zavukli. no prevruće je za bilo kakvu akciju. vrijeme je godišnjih odmora i treba se odmarat. ko vidio u ovo doba karat? al veseljko nikako na godišnji da ode. uvijek se nađe neka koja želi da ju probode. bar na minutu dve. da ih prevede žedne preko vode. sljedeće što mi se rimuje ovdje su rode. al nisam ih vidio. jučer sam naletio na čaplje. slične su to ptice. sam su čaplje više divlje i ne vole ljude. a tko voli ljude. pa ni jedni druge ne volimo. osim mene. mene svi vole. al tu nije niš čudno. ipak sam ja i lijep i pametan i dobar jebač. a to je najvažnije. čemu će mi sva ova ljepota i pamet ako mi je mlohavi veseljko? |