šort riport
|
današnji neradni dan odlučio sam provesti u bosni. dugo nisam bio tamo. a prekrasna zemlja. naročito unsko-sanski kanton. da se razumijemo. o prirodi govorim. i o prvoj riječi iz naziva ovog kantona. rijeka una. carska rijeka. velika, snažna, bistra... otišao sam u meni najljepši revir. od bihaća do ostrožca. u tom dijelu rijeka je široka s brojnim otocima i brzacima. to je i najbolji dio rijeke za rafting. da bi došao tamo, preko graničnog prijelaza ličko petrovo selo sam ušao u bosnu. prvo selo iza granice su izačići. ovo selo je poznato po 2 stvari. kroz njega prolazi najzavojitija cesta na balkanu. zavoj na zavoju u sred sela. i druga stvar. sjećate se jelenka? one divne serije za djecu u bivšoj jugi. e pa glavni mladi glumac (ne mogu mu se sad sjetit imena) iz te serije je baš iz izačića... i tako kad se ide dalje prema bihaću prvo naiđete na rijeku klokot. taj revir je dobro poznat svim ribičima mušičarima. i tamošnji ljudi mogu biti uzor svima kako se od malo onoga što ti priroda podari može napraviti odličan biznis. na klokot dolaze ribiči iz cijeloga svijeta ne bi li ulovili i pustili veliku pastrvu. u bihaću prilično ljudi. djeca još hodaju sa školskim torbama. uz unu rade svi lokali koji u jedinstvenom ugođaju nude janjetinu, pastrme i tufahije. teško mi je opisati ljepotu une. jednostavno ledi krv u žilama svojom gracioznošću... i kad krenete iz bihaća prema cazinu idete uz unu sve do ostrožca. dok se vozim tom cestom imam osjećaj kad da prolazim kroz lučko i stupnik. sve neke nove hale. obrtnički poslovi. trgovine, klesari, poljoprivreda, milijun reklamnih panoa, ma svega tu ima. u ostrožcu se cesta odvaja od une koja nastavlja prema krupi, a ja sam išao za cazin. cazin je grad koji je dao neke jake političare u bivšoj jugi tako da se on najranije od svih razvio u ovom kraju. i danas je ispred ostalih mjesta. od cazina na dalje prema velikoj kladuši svako selo ima farmu pilića. babo je to njima sagradio u eri agrokomerca. sve ih je zaposlio... i tako mic po mic vratio sam se u hrvatsku preko maljevca i cetingrada. prošao sam malim dijelom bosne, svega 80ak kilometara, ali sam zato sreo 20ak džamija. nije samo katolička crkva sklona hiperprodukciji sakralnih građevina. e da, još da vam kažem zbog čega sam u biti išao u bosnu osim da mi guzica vidi puta. u bihaću sam tražio senada koji radi umjetne mušice. nije više u tom poslu. eno ga kocka sada. i prodaje dio po dio imovine, rekli mi bar tako. srećom našao sam mu nasljednika u ribičkom biznisu. a u kladušu sam išao po agrokomercov tops. sjećate se narančastih kutija topsa? prvi takav keks na ovim prostorima, nije bilo jaffe i sličnih dok se tops u kladuši proizvodio. a tamo mu je cijena 3 marke 80 feniga za pola kile. pakovanje od pola kile. vrećica za 15 kuna. i tako sam se s mušicama i topsom vratio kući... pitate se kako ništa nisam jebao? ma jesam, jeba sam majku svim kranjčarima i tomasima s posebnim naglaskom na zlatka, niku i stjepana... |