Komentari Uključ/Isključ
Enter my world....... But, beware: it's quite boring.
Copy&paste s jednog foruma:
RAZLOZI ZBOG KOJIH AMERIMA NE BI TREBALO DOZVOLITI DA PUTUJU
- istinite price turističkih radnika iz SAD -
(1) Jednom me jedna klijentica pitala moze li dobiti sjedalo kraj prolaza u avionu. Izjavila je da bi joj sjedenje kraj prozora moglo pokvariti frizuru, pogotovo ako netko u redu ispred nje otvori prozor.
(2) Jedna klijentica se raspitivala o paket aranzmanu za Hawaiie. Nakon sto sam joj objasnio cjelokupne troskove, pitala je "zar ne bi bilo jeftinije letjeti do Kalifornije i od tamo uzeti vlak za Havaje?"
(3) Nazvala me zena koje je htjela putovati u Capetown. Poceo sam joj detaljno objasnjavati duzinu puta, potrebu da ima putovnicu i slicno, nakon cega me prekinula recenicom "Ja ne zelim da vi ispadnete glupi, ali Capetown je u Massachusettsu". Ja sam, takodjer ne zeljevsi da klijentica ispadne glupa,
mirno odgovorio "Cape Cod je u Massachusettsu, a Capetown je u Africi". Spustila je slusalicu.
(4) Nazvao je covjek koji je bio bijesan svojim putovanjem u Floridu, koje smo mi organizirali. Pitao sam ga zbog cega nije bio zadovoljan svojim boravkom u Orlandu. Odgovorio mi je da je ocekivao da ce imati pogled na ocean. Pokusao sam mu objasniti da to nije moguce, buduci da se Orlando nalazi u sredistu drzave Floride. Odgovorio mi je "Ne lazite mi. Pogledao sam zemljopisnu kartu i jasno vidim da je Florida vrlo uska drzava".
(5) Jednom me nazvao covjek koji me pitao "Da li je moguce vidjeti Englesku iz Kanade?". Odgovorio sam mu da nije. Razocarano mi je odgovorio "Ali djeluju tako blizu kad se gleda na kartu".
(6) Jedan covjek me je nazvao sa zeljom da iznajmi auto u Dallasu. Kad sam mu sredjivao rezervaciju, primijetio sam da u Dallasu presjeda s aviona na avion i da tamo ostaje samo sat vremena. Kad sam ga pitao zbog cega zeli iznajmiti auto, rekao je "Cuo sam da Dallas ima ogroman aerodrom pa sam htio iznajmiti auto da se prebacim od 'gejta' do 'gejta', da ustedim vrijeme".
(7) Nazvala me vrlo ljubazna dama koju je zanimalo kako to da njezin avion, koji krece u 20.20 iz Detroita stize u 20.33 u Chicago. Pokusao sam joj objasniti da se Michigan nalazi u drugoj vremenskoj zoni i da su na karti navedena lokalna vremena polijetanja i slijetanja, ali njoj nikako nije bio jasan koncept vremenskih zona. Konacno sam joj rekao da je to specijalni, vrlo brzi avion, i to je povjerovala!
(8) Jedna zena me nazvala i pitala "Da li zrakoplovne kompanije stavljaju opis fizickog izgleda putnika na torbe zato da znaju kome koja pripada?" Rekao sam joj "Ne, zasto pitate?". Ona mi je odgovorila "Pa, kad sam chekirala svoju prtljagu, na nju su stavili natpis FAT, a buduci da sam ja debela, pitam se postoji li nekakva povezanost." Nakon sto sam ju stavio minutu-dvije na cekanje (umirao sam od smijeha), objasnio sam joj da je kod za njezinu destinaciju, grad Fresno, FAT i da je cedulja koju kompanija vjesa na prtljagu putnika oznacena kodom za destinaciju.
(9) Nazvao me covjek s aerodroma, koji me pitao "Kako da znam na koji avion trebam uci?" Pitao sam ga na sto konkretno misli, a on je odgovorio "Rekli su mi da je moj broj leta 817, ali nijedan od ovih aviona nema taj broj na sebi".
(10) Poslovni covjek me nazvao i ispitivao me o dokumentima koji su mu potrebni za put u Kinu. Nakon duze rasprave o putovnicama, podsjetio sam ga da mu je potrebna i viza. On mi je rekao "A, ne, ja sam vec vise puta bio u Kini i nikad mi nije bila potrebna viza". Stoga sam ponovno provjerio na internetu i rekao da sam siguran da mu je potrebna viza. On mi je na to rekao "Gledajte, bio sam u Kini cetiri puta i svaki put su primili moju American Express karticu".
(11) Neka zena je nazvala da rezervia let. "Zelim letjeti iz Chicaga u Nilskog konja u New Yorku". Totalno sam ostao bez rijeci. Konacno, uspio sam ponovno pitati "Jeste li sigurni da je to ime grada?" "Da, koje letove imate", odgovorila mi je klijentica. Nakon duze potrage, vratio sam se na telefon i rekao "Oprostite, gospodjo, pregledao sam sve aerodrome u zemlji i nisam uspio naci nijednog Nilskog konja." Klijentica mi je odgovorila "Stvarno ste smijesni. Pa svi znaju za taj grad. Pogledajte na zemljopisnoj karti". Isao sam prstom po karti drzave New York od grada do grada i konacno, s nevjericom, upitao: "Ne mislite valjda Buffalo?" "Tako je!", odgovorila je klijentica, "znala sam da je neka velika zivotinja!"
Ne znam, ali jeste li primjetili, vi koji čitate blogove nas tetkica, da su postovi većinom "down" tematike. Ja koliko stignem, uglavnom naletim na takve. Ne mogu ih usporediti sa blogovima hetero blogera, priznajem, slabo zalazim na njih, ali ispada da smo prilično depresivni, nesretni, nezdavodljni. Je li stvarno tako ili samo iskazujemo svoja mišljenja i osjećaje samo u takvim kriznim situacijama, ne bih znao, ali znam da ću se ovim postom i ja njima pridružiti. Ne volim širiti negativne vibracije i nekome kvariti dan i baš iz tih razloga, kada jesam blue, ja se maknem od ljudi. Povučem se. Pokušam se izlorati od tuđih pogleda, jer stalno mislim da me se tada krivo gleda i nimalo ne shvaća: "Evo ga na. Opet se nešto duri"; "Koji mu je opet kurac?"... Na žalost, takvi su trenutci nekad prilično česti, a ja nisam jedan od onih koji će kad dođe na posao navući osmjeh preko lica i odglumiti svoje do 3 sata samo da bi se ostavio dojam jedne staložene i potpuno zadovoljne osobe. Kada to nisam. A kad trebam glumiti u takvim situacijama, osjećam se najgluplje na svijetu. Što god da kažem, poželim da nisam. A razgovor sa prijateljima? U mojem slučaju, neće puno pomoći, zapravo rijetko kad i bude. Jer, nije stvar u nečemu što mi se prvi puta dogodilo, pa da imam nade u bolje sutra. Kako da te raspoloži nečija riječ, kad već desetak godina tapkaš na mjestu, kad ti se iz pokušaja u pokušaj smanuje volja za upoznavanjem ljudi na meni jedini način, preko idiotskih chatova i profila po specijaliziranim stranicama, kad pogledaš oko sebe i vidiš ljude u vezama, kako izlaze iz jedne i ulaze u drugu, kad se ljubav događa nekome drugome. "Trebao bi biti sretan. Imaš krov nad glavom. Imaš posao. Zdrav si" - te su mi najbolje. Ja jesam lucky po tom pitanju, ali sam zato unhappy. Mrzim kad moram među ljude, odnosno suradnike i prijatelje kad sam takav, jer ispadam nešto sasvim drugo. Ljudi me krivo tumače. Ostavljam loš dojam. A to me onda još i više bedira. Dovraga, kao da sam u nekom začaranom krugu. Milion sam puta rekao "neće me ovo ili ono oneraspoložiti". Čovječe... kojeg li samozavravanja...