Sretna (mi) Nova? Bar u prvim danima.
Stvarno se trebam kazniti. Taman napalim onih par čitača i onda me nema tjedan dana. U redu, kazna će me već sustići, ali prije toga dok sam još u stanju tipkati, da zatvorim ovu godinu. Ali, to ipak ne znači da ću pisati ovaj post do same ponoći, jer ipak moj život nije ni približno toliko zanimljiv. Zadnje što se o meni zna jest da sam otišao za Božić u Zagreb, jer sam morao. Točnije, bio bi red da se bar tri puta u godini pojavim kod bake i dede, pa da onih par sati riskiram pitanja o curi, ženi, braku i djeci. Sve od reda nemoguća misija. Ali ovoga puta, imao sam poticaj: išao sam se upoznati s dečkom s kojim me je htio upoznati prijatelj još prije više od mjesec dana. Ali, nekako nisam bio najzainteresiraniji, možda zbog silnih propalih šansi prilikom upoznavanja. Tu prošlu nedjelju odklipsao sam do grada po groznom, kišnom i hladnom vremenu, što bi reklo da sam na kraju i imao mnogo želje upoznati tu misterioznu osobu. Uglavnom, našli smo se u jednom novijem cafeu i nekako se odmah "složili". Znate onaj filing kad jednostavno razgovor i zafrkancija krenu samo od sebe, nekako spontano. Ono, razumijete se. Teme su se redale, pričalo se o svemu, (iskreno) se smijali vicevima... I tako nešto više od dva sata, kada sam ja morao krenuti domeka. Cijelo sam vrijeme imao nekakav positive hunch, pa sam fino ugovorio ja još jedan meeting par dana kasnije. I tada je sve krenulo uzbrdo. :) Piće, kino... grlili se ljubili sve do pola dva. Nadam se da ste sve shvatili i da ne moram u detalje. Zapravo, ni neću u nikakve detalje jer to zaista ne bi bilo u redu prema... MOJEM DEČKU. Čovječe, mislio sam da to neću nikad imat prilike napisati. Super zvuči. He.... A kad su moji prijatelji saznali za veliku novost, onda se nisam mogao nikako obraniti i te detalje zadržati samo za sebe. Dobro, dobro, da se spustim s obje na tapison moje sobe, jer već osjećam kako glavom stružem po brodskom podu iznad mene. U svakom slučaju, onih sedam godina samoće (ne postoji li takav film?) je iza mene. Znači, sad mogu biti kao jedan od onih likova s TV prodaja kad kažu "it could happen to you, believe me" samo u malo drugačijem kontekstu. Ljigavo, ali istinito. A da ti krasni dani ne budu toliko krasni, pobrinuli su se dvojica presretača-lopova koji su me uspijeli olakšati za 120 kuna. Usred bijela dana pred samim Kazalištem uz sve one ljude. Kad su me zaustavili samo mi je jedna stvar bila na pameti: mobitel, samo ne mobitel! Uglavnom, nisu rekli da nešto žele, već su s nekom spikom mi dali do znanja da se sam ponudim. I kaj je najbolje kad sam izvukao jednu stotku, jednu pedeseticu i jednu dvadeseticu iz novčanika, koje su htjeli uzeti, zakukao sam da mi treba za vlak, jer nisam iz Zagreba, pa da kako ću se doma vratiti... I tada su mi ti "pristojni" tipovi ostavili 50 kuna da ipak ne prenoćim na zrinjevačkoj klupi. A samo pola sata prije toga sam poklonio najboljem prijatelju digitalca za rođendan. Padne mi mrak na oči kad se sjetim što bi bilo da su me uhvatili s njim. Da ipak ne završim post sa crnjakom, morat ću u revijalnom tonu svim čitačima zaželiti puno bolju 2005. od ove trenutne, što bi reklo više zdravlja, sreće, ljubavi (klasično), para (što svi želimo), prijatelja, dobrih provoda (onima koji ih nemaju previše), ali zato i manje tuge i samoće. Za ovo zadnje sam jako siguran da vam ne želim. A sad, natrag na Shreka! Gledam ga dok ovo pišem i primjetih da tipkam već više od sat vremena. Zato - closure!Sve najbolje, ekipo! |
Samo da javim kako danas gibam sa starcima u Zagreb, točnije u Sesvete k baki i dedi. Evo, bit ću fin unuk i posjetiti ih. Ali, imam ja još jedan plan za naš family trip. Ako baš vrijeme neće biti kao u Amazoni, iskrast ću se na par sata i odsedlat se u centar na još jedan blind date. Ma, zapravo nije to date, ali jest blind. A ako bude kakvih sočnih dogodivština sa obiteljskog objedovanja, a i mojeg sastanka sa g. Preporučenim Od Frenda, čitajte me i dalje. :~*
Hajde, kako je Božić u punome jeku i još se svi pokloni nisu otvorili, nastavit ću i ovaj post u istome tonu. Darivanje odnosno pokloniranje. Ovih dana te riječi imaju malo posebnije značenje. Mnogima zadaju glavobolje ili bolove u predjelu džepova gdje drže svoje novčanike, ali koliko god i ja kukao u to doba godine, primjećujem da svakoga puta radim jedno te isto. Gadno se istrošim. Ni ove godine nije bilo drugačije te sam na same poklone pljunuo... (upravo računam) više od 1600 kumica. Da budem iskren, mislio sam da je bilo manje. Da mi stara zna u kakvu sam se opet kupovinu upustio, zavrnula bi mi vratom i bacila me u juhu, mada su novci moji i mojim znojem zarađeni. I znate što? Nimalo mi nije žao. Većina ljudi jednostavno obožava primati poklone, pogotovo one koje su si i sami zaželili. U neku ruku i ja spadam među njih, jer svi smo mi pomalo materijalisti. Ali, mene najviše ispunjava ona druga strana darivanja. Kad ja poklanjam. Sad ovo ispada prilično neskromno i lažno, ali ne moram nikoga uvjeravati. Ja znam da je tako. Primjerice, dobio sam šal od cura s posla, koji je stvarno lijep i super će mi doći. I još k tome je i sportska marka. ;) Dobio sam još od frenda i CD 
Ovako često stvarno nikad ne pišem postove, ali pohvalit se moram, jer ovo je nemala stvar za mene maloga! Vidim da to i ostali blogeri rade, pa što ne bi i mali Mujo. :) Upravo primjetih da sam uvršten na "
Evo. Još samo par sati do tjedan dana prije Nove godine. Molim? Zar se sutrašnji dan slavi zbog nečeg drugog? Oke, oke, pretjerivati neću da ne bude uvrijeđenih glavica. Sve u svemu, ovaj Božić bi trebao proći malo bolje nego dosadašnji. Možda zato jer sam poklone koje jesam i nisam planirao kupiti nabavio (relativno) na vrijeme. Osim jednog. Zapravo, taj poklon je za rođendan, a kako se radi o malo skupljem poklonu, neka bude i za Božić. Naj frendu još iz srednjoškolskih dana, koji nisu tako daleko, da se odmah razumijemo, u zadnji sam tren odlučio uz financijsku potporu još jednog frenda, kupiti jedan malo jeftiniji model digitalca. I kupim ga online još u srijedu uz pitanje i uvijet da paket stigne dostavom do danas. "Je, je, naravno..." Pogađate, to se nije dogodilo. Uglavnom, dostavljač je imao paket kod sebe, ali mu se vjerojatno žurilo doma svojima, jer ipak je Badnjak, pa ga nije mogao dostaviti danas. Tad mi je malo popustilo blagdansko raspoloženje, ali što je - tu je. Tako da će poklon, koji je trebao biti u rukama slavljenika još 21. o.m., kasniti još malo. Nadam se da će to biti ove godine. Ali, u svakom slučaju kakvih god imali ili ne imali problema oko sličnih i potpuno drugačijih stvari, neka vam je miran i staložen ovaj Božić. I provedite ga onako kako ga najbolje znate. Vjerovatno uz blagdansku TV.
...dečka. I točka. Sad to više nisu želje, već zapravo ultimatumi. Samo, kome? Sebi samomu, vjerovatno. A čemu sad takav stav i pohlepa? E, pa više ni nije neka tajna. A ono što slijedi neke će možda i zabezeknuti, kako bi se moja stara znala izraziti. 7 (s-e-d-a-m) dugih, gladnih, suuuušnih godina samoće. Ne, ne govorimo o tjednima, ni mjesecima, već o godinama. A sad se postavlja pitanje u čemu ili u kome je problem. Najlakše je zaključiti u meni. Ali stvari nisu baš tako jednostavne. Da se postavim u kožu jednog str8-era i ovakav kakav sam i ovako kako izgledam i koliko se i gdje krećem, stvari bi vjerojatno mnogo bolje izgledale. A što meni jednom provincijskom geju ostaje? Upoznavati ljude preko interneta. Ako ste novi u tome, onda vam možda i nije jasno u čemu je sad tu toliki problem. "Pa, to je zabavno", rekli bi neki. Je, prvih nekoliko mjeseci, ali 4 i pol godine kasnije (naime, toliko imam pristup inetrnetu) upoznavnaje ljudi online nije više nimalo ni zabavno i privlačno. Zapravo, vrlo je zamorno i zatupljujuće. Gdje bih, dovraga stigao da kod svakog novog upozvanja upoznajem se s osobom iz početka. Prvi mailovi, prvi chat sessioni, pa kave... Pa iz početka! Jer, koje su šanse da se svidite jedno drugome kad ste vi odabrali njega ili on vas iz mnoštva ljudi koji se vrzmaju po internetu? Slim to none. Tako da mi je volja za upoznavanjem novih ljudi na taj način skoro isparila. A imam li kakav drugi način? Pa, imam. Recimo, meat market u "Globalu" ili štajga na Zrinjevcu, malo dalje. Kada bi mi spolne bolesti bile privlačne. A sad će biti komentara "kaj, pa nisu svi kliconoše na takvim mjestima". Nisu, ali ja ću na to da me niti 1-nite-standovi ne zanimaju. Opet ista stvar: par sati (u najbolje slučaju, ali tko mi to može garantirati) dobrog provoda i onda tjedni paničarenja, jesam li što pokupio. Ne, fala. A upoznavanje preko prijatelja i poznanika. E, pa to mi se do sada samo jednom dogodilo. Točnije, tek bi se trebalo, tako da mišljenje o takvom načinu upoznavanja još ne mogu iznijeti. Najidealnije bi bilo da se pojavim u nekom malo većem društvu gdje se nalazi nekoliko novih faca. Onda se ti i on (ili ti i ona) skužite i upustite u neobaveznu spiku koja prijeđe u razgovore o vlastitim stavovima, razmišljanjima, zajedničkim temama, zajedničkim prijateljima, školskim danima, fakultetu (neobavezno, ali najčešće neizbježno), planovima za budućnost i sličnom. I uvidite da ste si zapravo "jako super" i da se jako dobro kužite te se netko od vas dvoje dosjeti da si razmijenite brojeve mobitela, jer slušate sličnu glazbu i oboje obožavate trash horore, pa da si možete razmijeniti kućnu kolekciju. A zapravo, oboje znate da se o tome sigurno neće više razgovarati, već da cijelu večer samo očekujete tko će se prvi usuditi pitati za broj. "Hvala bogu, nisam morao ja." I tako se desi prva solo kava, pa prvi solo "window shopping", pa prva solo šetnja i prvi goodnight kiss. (A u pozadini se začuje "...aaaawww...") Ali, život je bitch, a Hollywood je jako daleko.
Stiže nam Božić koji se izkomercijalizirao do, mislili bismo krajnjih granica. Ali, kad je prodaja i marketing u pitanju, granice ne postoje. Uvijek se može ponuditi nešto novo i neki novi način uvaljivanja toga nečega potrošačima koji to naveliko puše. Možda zato ja i nisam nešto previše X-mas kinda guy. Božić. Sve je to divno, krasno, ali kad znam da u prosincu spizdim na poklone onoliko koliko potrošim tijekom cijele godine na iste, dođe mi zlo. E, pa tako sam se ja odlučio počastiti ovoga Božića. Čak sam se i ranije sjetio da bih izbjegao gužve prilikom mahnitih kupovina oko 25-og. Tako sam se ja odlučio za jedan fini primjerak mp3 playera, ali ovoga puta sa hard diskom. Kako sam već promijenio nekoliko modela mp3 discmana, odlučio sam se na ovaj potez jer u ovome slučaju potrpam svu glazbu koju imam na kompu na svoj novi 
