We had a good run. Now I'm setting you free...
Prošlo je dosta vremena od prošlog posta. Dovoljno, čini mi se. Znači, opet sam vas došla gnjaviti i zamarati detaljima iz svog života. Kako li je to samo lijepo (:
Nije zapravo, al nema veze.
Ako vas u kojem slučaju zanima, odlučila sam se između one dvojice. Odabrala sam onog drugog, onog koji ne okreće očima. Prekretača sam odlučila zauvijek prekrižiti i zaboraviti. Neće mi ni biti neki problem kad ne komuniciramo previše i nitko mi to zbog toga neće moći trljati na nos. I mislim da sam dobro odabrala. Iako su mi koljena do nedavno klecala u njegovoj blizini, sada mogu mirno proći pored njega niti ga ne pogledavši. Takva sam osoba. Kad nešto hoću, onda to i napravim. Sad mi je na umu, ne biste vjerovali, samo osveta. Tajno, u glavi, kujem zao plan koji će ga baciti na koljena. I osjećam se užasno zbog toga, ali jednostavno si moram nečim okupirati preostalo slobodno vrijeme.
"I've got real big plans plus such bad thoughts."
Što se tiče ostalog, za sad sam prilično u samokontroli. Donekle. Ovisi što zaista smatram samokontrolom. Nemam razjašnjen taj pojam. Kao niti povrijeđenost. Mislim da nitko od nas nema. Isto tako, smatram da je to u redu. Sasvim u redu.
"Everyone's a winner, with a heart that small."
I za kraj zapravo tema koja me najviše muči od danas, pa vjerujem i na nadalje će. Ne znam jesam li spominjala, ali inače pjevam u jednom bendu. Zašto je to bitno? Pa... moja profesorica iz hrvatskog je pjevačica i danas me pitala želim li, pošto pišem za svoj, pisati pjesme i za njen bend. Prva pomisao mi je bila: "Ne pada mi napamet! Da još trošim ideje na tebe i tvoj bend. Sama si piši!" Ali onda mi je ponudila nešto što mi je vrijednije od novca. ponudila mi je upad u Hrvatsko društvo autora i izvođača. To bi mogla biti velika prilika za mene i bend, ali opet... Odluka je preteška. Nisam sigurna trebam li se upustiti u takvo nešto s obzirom da imam tek 14 godina i znam da bi mi škola trebala biti na prvom mjestu, ali jednostavno...nije. Meni je glazba na prvom mjestu. Uvijek bila i uvijek će i biti. U boxu, ispod one slike, napisan je tekst na hrvatskom. To nije izvučeno iz niti jedne pjesme. Zapravo, je. To je moj tekst, odnosno dio refrena jedne naše pjesme. Ne znam zašto želi da joj ja pišem pjesme, vidi se koji je to jednostavluk, da se tako izrazim.
Ne znam što ću odlučiti. Nisam još sigurna.
"You took the part and you're only seventeen. "
*Oh, da. U zadnje vrijeme sam ful ovisna o You Me At Six. I ponosim se time!
Bok!
Novi blog, novi početak, bla, bla, bla :D
Dakle, bilo mi je dosadno pa sam otvorila JOŠ jedan blog na kojem ću filozofirati i brukat se. Super ideja, ne? Kako god, nadam se da će ovaj biti ponešto drugačiji od ostalih, odnosno, da ću se oko ovog više truditi. I to dobro zvuči.
Dobro, neću sad zaustavit post na ovom. Bilo bi glupo da vam ne dam prostora za izlaganje svog mišljenja. Ionako komentiranje za to prvotno i služi.
Vratila sam se s maturalca u petak. Dada. Bilo je super. Ali ne nezaboravno. Neki pričaju da su im to bila najbolja četiri dana u životu, ali, vjerujte mi, mene su više zbunila. Sad sam JOŠ zbunjenija nego što sam to prije bila, ako je ikako moguće. Naime, imam problem. Ne, imam dva problema. Prvi je taj što sam se u sve ovo i uvalila zato što nisam slušala mamu. Da, nisam slušala. Obično slušam, ali ovaj put nisam. Nisam zapravo ni sigurna jesam li ju uopće i mogla poslušati kad se radi o nečemu ove prirode.
Mislim da su vam mame svima savjetovale da se nikad, ali baš nikad ne zaljubljujete u one s kojima idete u školu. E, jebiga. Samo to ću reći. To je prvi problem, a do drugog nas problema dovodi prvi problem. Mislim da mi se taj frajer toliko sviđa da sam možda... zapravo, vjerojatno i zaljubljena u gmaza. Naravno. Morala sam si nać najsramežljivijeg i nazatvorenijeg tipa u cijelom gradu. Suprotnosti se privlače, ali ne TOLIKE suprotnosti. On i ja smo kao nebo i zemlja! Ja sam opsjednuta glazbom, a on sluša samo pjesme koje mu se sviđaju! Nema ni neki određeni žanr koji voli! Uz sve to, uopće ga ne poznajem. Ne idemo zajedno u razred, ali smo ista generacija. Do problema broj dva me doveo upravo maturalac. Da, morao je i on ić na maturalac! Naravno! -.-
Posvećivala sam mu apsolutno svaku sekundu koju sam mogla. I baš kad mi se činilo da nam je krenulo, kad sam došla razgovarati s njim, okrenuo je očima. To mi je bilo sasvim dovoljno. A problem broj dva... Eh, on je tu noć u disku sjedio sam. Prišla sam mu i počeli smo razgovarati. Problem broj dva je moja bivša simpatija. Odjednom mi se sve to vratilo. I sad sam zapela između dvije vatre. Ne znam što osjećaju prema meni, a ne mogu se odlučiti između njih dvojice. Iako... Za njega bih dala obje ruke u vatru...
