Postoji li razlika između državnih službenika i privatnika?
Na žalost, danas sam shvatila da postoji. Za primjer uzimam zdravstvo jer mi je to trenutačno najbliže. Cijeli se tjedan vučem po ambulantama i bolnicama.
AMBULANTA
Sjedili smo tamo i čekali neko vrijeme jer je bilo mnogo ljudi. Moj liječnik inače ima privatnu ordinaciju, dakle, privatnik je. Ordinacija je vrlo lijepo uređena. Zidovi su žute boje, a sva vrata i namještaj prelakiran. Stolci u čekaonici su udobni, postoji mjesto za objesiti jaknu i ostaviti kišobran. Također, u kutu je i koš za smeće. Znam što mislite, ali ovih dana to je luksuz. I koliko god čekala, kad uđem u ordinaciju nisam ljuta jer je liječnik susretljiv i dobar. Dakle, to je ono što očekujem. I uvijek se osjećam ugodno.
BOLNICA
Došli smo u bolnicu i čekamo već dva sata.¸Nitko nije s nama progovorio od kad sjedimo ovdje. Napokon nas je prozvala.
"Niste se naručili, izvolite vašu uputnicu, do viđenja." bio je otprilike njen odgovor. Da joj se javimo 1.11. i da će napraviti tu pretragu ako budu imali dovoljno materijala. Nakon što smo gore čekali dva sata. Osjećam se kao da sam kriva što sam bolesna. Ženo draga, ja sam ta zbog koje primaš plaću. Da, primaš plaću zato da se brineš o meni, to ti je posao. Misliš da nisam vrijedna jednog osmijeha. Srami se. Da ne spominjem u kakvom je rasulu bolnica. Iskreno, bojim se za ljude koji su tamo operirani i koji će tek biti. Koliko sterilizirana može biti operacijska sala u kojoj sa zidova pada kreč i žbuka?
Da ne spominjem bjesomučnu zelenu boju. Ubija me.
PRIVATNA POLIKLINIKA SV. ROK
Jasno mi je da reklamiram, ali nije mi žao jer su zaslužili. Svi su uljudni i trude se da se osjećaš što bolje možeš. Čekanje je neprimjetno, 5 minuta. Sva je oprema nova i svi su nasmiješeni. Iako znam da će za mene dobiti dodatan novac, uopće mi nije žao. Vade mi krv i pri tome komuniciraju sa mnom. Sviđa mi se to. Imam osjećaj da mi uistinu žele pomoći i da žele da se osjećam bolje. Uljudni su do zadnjeg trena. Pozdravljaju me pri izlasku. Ovo je definitivno najbolja zdravstvena ustanova u kojoj sam ikada bila.
A sad ja pitam vas... Postoji li razlika? Jeste li ju kada osjetili? Ili jeste li ikada bili posramljeni što ste bolesni u državnim bolnicama?
Izgledate vrlo simpatično, mora da ste privatnik. :)
Superman tonight...
Evo me. Vratila sam se. Iako, nisam zapravo ni otišla, al doobro. :D
Ovako. Ovaj post ne morate čitat do kraja, razumijet ću. Dobro došla natrag! je čist okej.
Imam problem. S hranom. S jelom, s pićem. S konzumiranjem. Naime, prije recimo mjesec - dva krenula sam s frendom na tu nekakvu dijetu i on mi je određivao što ću i kako jesti. I u početku je bilo sasvim normalno, bila sam gladna samo ponekad, a većinom sam jela voće i povrće. No... nakon nekog vremena sam shvatila da mi hrana uopće više nije potrebna i da, zapravo, uživam biti gladna. Jednostavno sam prestala jesti. A nisam se mogla natjerati da pijem. I zbog toga sada žalim. Znala sam biti bez hrane i po dva i pol dana. I nisam namjeravala stati sve dok se jedno jutro od bolova u trbuhu i vrtoglavice nisam mogla ustati iz kreveta. A kad sam napokon ustala, srušila sam se na tlo u polutransu. Nisam to mogla objasniti nikome niti naći riješenje. Otišla sam u školu. Izgubila sam otprilike 10 kilograma sve ukupno. Svaki put kad bih se pogledala u ogledalo bila sam si još deblja nego na početku. Težila sam oko 53 kilograma. Pokušavam popraviti svoju težinu.
Vadila sam krv i nalazi su navodno u redu, ali ja i dalje imam problem. Ne mogu se natjerati da jedem. I priznajem da imam problem, no nitko mi ne može pomoći... To moram sama. I popravlja se. Bolje mi je. Sretnija sam. Pomažu mi. Stalo im je.
Don't play with your food, honey!
Okay mom.
Okay mom.
