| studeni, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jedan budući hit roman koji će se prodavat po prikladnoj cijeni od samo 99.99 eura po komadu.
Counters
Blog.hr
Blog servis
Čmario
Cara
Knapa
Jole
Mileva
IMVU - The World's Greatest 3D Chat
Ime: Hrvoje
Prezme: oni koji znaju trebaju znati, a oni koji ne nemoraju
Nadimci: Hrco, Hrc, Big Dog, Miloprd Jebač
Rođen:15. svibnja 1993.
Grad: Karlovac
Škola: OŠ Dragojla Jarnević
Razred: Najmirniji najpametniji i najbolji (8.b)
Hoby: violina, klavir
Kaj slušam: sve
Prijatelji: Čmario, Krle, Tomi, Časni,Sale, Mac, Vule, Lucija, Iva,Cara, Knapa
Sunce je već lagano zalazilo, a Frenky je ponosno šetao ulicom promatrajući one papir koje mu je čovjek dao. Razmišljao je šta će s njima i kuda da ih stavi. Dođe ona tako kući razmišljajući. I najedanput se sjeti i glasno vikne:
-Zasplalit cu gih!
Počeo je trčati po kući i tražiti majku. Ali nje nije nigdje bilo. Stane on nasred sobe te se lupi rukom u ćelo i reče:
-A jebote.
Kako da dođe od onog šta mu je potrebno da zapali i uništi papire. Morat će počekati majku da dođe doma i da mu da potrepaštine. Bilo je to najduže čekanje u njegovom životu, barem mu se tako činilo. Vrijeme je tako sporo prolazilo, a on je bio nestrpljiv. Kada će doći. Moram uništiti to. Misli su mu se vrtile po glavi. Ustao je s poda te počeo šetati amo tamo po sobi. Vrijeme je prolazilo i prolazilo a nje nema.
Nakon dugog i mukotrpnog čekanja začuje se otključavanje ulaznih vratiju. U sobu uđe visok čovjek, duge crne kose po imenu Dragan. Približi se Frenkyu te ga priupita:
-Jes ti Frenky, jeba te pas glupi?
A Frenky odgovori:
-Eham.
Čovjek se sagne, zagrli maloga i digne ga visoko u zrako te vikne:
-Đes rođo, ja sam tvoj ujak Dragan. Doša sam da te vodim. Kako s?
Frenky ga u čudu pogleda i kaže:
-A jebote?
Ujak se nasmije i spusti ga te mu kaže.
-A moga bi se ti malo podaprat jel. Smradiš ko klokanovo govno staro tri tjedna.
Frenky se nasmije i izdahnuo snažno i odvažna. Ujak uto snažno zakašlje i zamalo da se ne sruši te mu kaže:
-A moga bi i ralje oprat. Smrdi ti iz njih koda je pas crka i već se lagano raspada. No dobro. A đesu ti roditelji, jeba im ti mater.
Frenky začuđeno odgovori:
-Nema!
On odgovori:
-Kako nema, ja doša da te vodim. Rekli su da će bit tu?
Frenky reče:
-Nhma ih.
A Dragan najednom ispusti glasan krik te reče:
-Donil sam im poklone. Al dobro niš pričekat ćemo, a za to vrijeme malo da ti zasviram na armoniku. Sjednu se tako oni te ujko izvadi lijepu sjajnu harmoniku. Zasvirju oni tako te on izvadi i rakijice da malo i proslave, jel. Budući da je Frenky imao sam tri godine nije pio, ali se ujo malo zanio pa ga skoro obuzelo. Kad evo stignu ti i roditelji doma. Majko glasno vikne:
-Đes brate.
A on potrči prema njoj, snažno je zagrli te reče:
-Evo me seko, Ma kolko je prošlo da se nismo vidjeli. 5,6 godina.
A ona će:
-Ma kaki. 7 godina.
On je još jednom zagrli pa joj reče:
-Dobar ti je ovaj mali. Vidi se na kog je. Malo smo evo armoniku svirali, skoro se napili. Al dobro oću ja njega da vodim ili ne.
Ona odgovori.
-Znaš da mi je teško rastati se od njega, ali nemamo novaca da ga uzdržavamo. Pogledaj ga kakav je. Ti imaš novaca, a dobro ćete se slagat jer ste isti.
On uzdahne:
-No dobro. Ako ti tako misliš onda ćemo morati poći uskoro.
Ona odgovori:
-Dobro. Samo pusti da se oprostim od njega.
Uzme ona dijete u krilo snažno ga zagrli te mu reče :
-Znaš da te mama voli i da te nikad ne želi ostaviti, ali sada moraš poći sa ujkom jer će ti on pružiti bolji život, život kakav tu nemaš.
On je također zagrli i kaže:
-Aha.
Tata ga još jednom primi u ruke, poljubi u čelo te mu reče:
-Čuvaj se sine, otac te voli i ne želi te izgubiti. Ali hajde sada moraš poći. Poći u novi svijet koji je idealan za tebe.
Muž i žena se snažno zagrle i prime za ruke dok je sjajno crni automobil odlazio te zašao za prvo skretanje.Žena tiho uzdahne poljubi ,muža i reče mu:
-Bit će nam teško bez njega. No što se mora mora se. Kad odraste i zaposli se u ujakovoj kompaniji bit će mu lakši život, no sada ćemo morati živjeti bez njega i to moramo prihvatiti.
Kako su se svijetla polako gasila tako su i svi u gradiću polako spavali, ali jedino je u jednoj kući dvoje ljudi bdjelo, te je gorjelo svijetlo, svijetlo nade da će njihov sin uspijeti.