srijeda, 24.11.2010.
Čežnja
Na mom jastuku
Bijelom, mekom, nježnom,
Pod blagim zrakama svjetla,
Sinoć si ležala ti…
Tvoja kosa crna,
Meka i nježna,
Pod blagim zrakama svjetla,
Sjala je u ljepoti,
A ja sam te grlio,
Grlio i ljubio
Po mekom vratu
I čarobnim usnama,
Nisi govorila,
Nisi imala riječi,
Dok je moja ruka
Mrsila tvoje kose,
Tvoje valovite kose,
Crne na bijelom jastuku,
I u očima ti je bio sjaj,
Imala si što želiš,
A ja sam ti pričao o prošlosti,
I o našoj budućnosti,
Stihove sam ti recitirao na uho
I osluhivao govor tvoje kose,
Tvoje prekrasne kose,
Koju je moja ruka mrsila,
A kosa ti se izvijala i uvijala
Kao na vjetru,
Čas lijevo, čas desno,
A ja k’o ja,
Mirisao sam ju,
Dodirivao,
Ljubio i mazio,
Grlio,
O, tako sam žarko
Volio tu kosu,
Tvoju kosu koja mojom postaje…
Večeras je jastuk sam,
Nije bijel,
Prljav je i siv,
Tvrd je poput kamena,
I grub je, vrlo grub,
Te me razara,
Sam sam,
Čekam, čekam,
I opet čekam,
Ali ne priznajem Vrijeme,
Čekam tragajući za tobom,
A jastuk ostaje sam…
Na mom jastuku
Bijelom, mekom, nježnom
Pod blagim zrakama svjetla,
Sutra ćeš opet biti ti…
Samo za tebe ima mjesta,
Samo za tebe moja ljubavi…
- 23:20 -
