Prekrižen je i kamerman.
Smijem se sama sebi.
Nisam njegov tip.
Ni on moj.
Za koga su nocas
tvoje kose raspletene
nekom se nadas a bojim se
da to nisam ja?
Jos su mi misli
u tvoje rijeci zapletene
i pitam se dal' je kasno za nas
bar reci mi da znam
Za koga ove suze padaju
kad ti ih ne cujes
i sumnjam da me pamtis
da mi ikad ime spomenes
I kome pruzam ove ruke
kada znam da nisi tu
u sobi sami ja i ljubav
jer jos samo imam nju
Koga li nocas gledaju
tvoje oci snene
i dal' je u njima jos uvijek
onaj isti sjaj
Ko da me nema
kada nisi pored mene
i neces doci predosjecam
bar reci mi da znam...
Eto ti sada.
Volim...
|