SRETNA SAM...

Po noći se smijem...
Priznajem..dok sanjam smijem se,tako mi kažu..
sretna sam,na licu mi sja iskreni osmijeh...
Ne fali mi osmijeha ni inače,ali smijem se i po noći..
Smijem se a da i ne znam..
Sretna sam..
Nemojte mi krasti moju sreću,
nađite si vlastitu,
želim se i dalje smijati čak i kad sanjam..
znam zašto se smijem i sretna sam zbog toga..
smijem se i uživam u smijehu svojih voljenih..
zbog njih sam nasmijana..
zbog njih sam sretna..

VOLIM VAS

"Skupljam osmjehe,doživljavam trenutke i brojim uspomene..
I svaki moj pad,svako moje dno, ojača me..
I kad dođem u oblake,smijem se tiho,jer znam da netko drugi dolje plače.."





I kad poželiš plakati,
ti se nasmij..
I kad misliš da se lomiš
digni glavu visoko..
I kad vidiš da gaze po tebi
ti se digni s poda...
I kad vidiš da ljubav odlazi,
pusti je da ide..
Koliko god boli,vrijeme liječi sve...
Sve se događa s razlogom..
Jednom ćemo ga valjda shvatiti..

Vjeruj..nema..nema života od sjećanja..

Još jednom sam si dopustila kopati po uspomenama,po sijećanjima..ali samo još ovaj put..
Tražila sam nešto vrijedno spomena..nešto što bi imalo smisla..nešto na šta bi se sa sjetom nasmiješila..
Ali nije imalo smisla..nijedne uspomene nisu bile vrijedne spomena..žalosno..A znam da za pravim uspomenama ne treba tragati..one su uvijek dio nas..htjeli mi to ili ne..
Jednostavno su tu..Neke stvari se nikad ne mogu izbrisati..ali žalosno je da je stvarno malo takvih trenutaka.. Razočaranja brišu lijepe trenutke,uspomene..sve ih je manje..a i one koje su u nama..bole..
Čemu uspomene?
Bijeg u prošlost?
Bijeg od stvarnosti?
Nema smisla..




Na kraju sam prešla preko nekih stvari..nešto što mi je prije bilo nezamislivo..Neke riječi,pogledi i djela su izbrisani..hrpa uspomena je izbljedila..Zašto? Jer sam dovoljno jaka..
Ništa me više ne može slomiti..
Prošli su trenutci kada bi me svaka sitnica mogla rasplakati..
Kada sam uvijek bila rame za plakanje,a zauzvrat dobila ništa..
NI ispriku,ni jednu lijepu riječ..
Nema više..došlo je i moje vrijeme..imam pravo na to..
Počinjem misliti na sebe..na svoj život..
I sretna sam..polako počinjem u to vjerovati..
On mi je vratio nadu..

Mogu sama,ti si me naučio..klošar i "dama"-ne mogu zajedno.. :)

Upoznala je njega.Baš ravnog sebi.Podsjećao ju je na nju..Ponosan,tvrdoglav,nepupustljiv..ali i često nesiguran,izgubljen..To ju je i privuklo na njemu..Svidio joj se ali ne na prvi pogled..nije bio njezin tip..bar dok ga nije bolje upoznala..Tada je shvatila koliko su slični.. Ali s vremenom..





Ona odrasta...
Shvaća da je živjela u mašti,da su snovi prevladali stvarnost..
Suočava se sa svim razočaranjima. Sa svim iznenađenjima. Sa svakom suzom. Sa svakim osmjehom..I nakon svega..Ona još uvijek ima i snage i vjere.Više joj nisu bitne neke stvari koje su joj činile svakodnevicu.
Ne vidi im smisao..Stvorila je taj neki svoj svijet,ojačala je,više ju ništa ne može povrijediti..KRAJ.. Mislila je biti će teže,no nije.Ona ne želi više natezanja, igrice i slične gluposti.Hoće nešto novo,korak dalje.Nije joj bilo lako, vjerujte da nije.No nije joj ni žao.Ona je to pokazala svojim dijelima. Za njih dvoje još nije došlo vrijeme,sada je vrijeme da odrastu,da upoznaju sebe..Puno su toga prošli skupa,ali ona...Ona mora vidjeti neke nove svjetove,upoznati neke nove ljude..Mjenja se.Ne želi nešto ozbiljno, jednostavno ponovo vidi svijet onim očima kao nekada.Ponovo je vedra,nasmijana..i sretna. Jer počela je cijeniti ono što ima..shvatila je prave vrijednosti u životu.No ipak priznaje,neke je emocije straše. Osjeća neke čudne trnce u blizini jedne osobe..Ali..Strah ju je ponovi prolaziti kroz isto..Strah ju je da ne povrijedi i da ne bude povrijeđena..Zbunjena je. Ne razumije kako je mogla tako brzo opet na nekoga pasti..Ne čini joj se u redu.Ni prema sebi,ni prema njemu..Ali dat će si priliku..naučila je na pogreškama..na staro se ne vraća..a gore od toga ne može..

True love stories never have happy endings.. Because true love stories never ends..

Ravnodušnost..to je ono što trenutno osjećam..nije mržnja ali ni ljubav..ne može se mrziti nešto što ti je nekad bilo sve,niti voljeti nešto što te toliko razočaralo..osjećaji nestaju..ostaju samo uspomene..neke kojih se sjetim sa smješkom,i druge koje bi najradije zaboravila. Više me nije strah da če mi falit..nije me strah da ću plakati..da će me boljeti..strah me sada kada mi ne fali,kada mi ne treba.Strah me jer mi više nije bitan kao prije..Dođe vrijeme kada samoj sebi moraš priznati istinu..Priznala sam samoj sebi da on nije osobu uz koju bi bila sretna..Jednom je bio..NEKAD..više nije..napokon sam to shvatila..što god se dogodilo,ništa neće biti kao prije..stoput slomljeno,stoput sastavljeno..nikad više..neću to dopustiti..sagradila sam zid oko sebe koji je prevelika prepreka..mogu ga srušiti da hoću,ali ne želim..nije da se bojim..jednostavno teško je pogledati mu u oči i po prvi put ne osjetiti ništa jer tako se sad osjećam.Nisam tužna,ne patim..ne želim biti krivo shvaćena..ne želim si dopustiti da patim.Navika i strah od nečeg novoga prevladali su ljubav..a to je žalosno..tko bi rekao da ljubav tako brzo nestane,izgubi se..možda je još u meni,ali trenutno to ne osjećam.Promjenila sam se..okolnosti su me na to natjerale.Sretna sam i sama se sebi čudim koliko mi to ne smeta.Ne skrivam osjećaje,oni više ne postoje..Ipak i razočaranja su dio života..samo što je žalosno to da te najčešće razočara osoba od koje to najmanje očekuješ.Jednom izigrano povjerenje teško je vratiti..A ja krećem ispočetka..i veselim se..počinjem sudjelovati u životu,ne samo promatrati..veslim se svakom novom danu.Time završava jedno razdoblje moga života..Mnogi mi se dive kako imam hrabrosti za to..kako mogu preko noći promjeniti film..Ali znam cijeli scenarij na pamet,svaku scenu,svaki trenutak,svaki pokret..i naravno..kraj..Nema smisla gledati već sto puta odgledan film..



BOLJE IZGUBITI TRENUTAK U ŽIVOTU,NEGO ŽIVOT U TRENUTKU...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.