Marketing
Vjeruj..nema..nema života od sjećanja..
Još jednom sam si dopustila kopati po uspomenama,po sijećanjima..ali samo još ovaj put..
Tražila sam nešto vrijedno spomena..nešto što bi imalo smisla..nešto na šta bi se sa sjetom nasmiješila..
Ali nije imalo smisla..nijedne uspomene nisu bile vrijedne spomena..žalosno..A znam da za pravim uspomenama ne treba tragati..one su uvijek dio nas..htjeli mi to ili ne..
Jednostavno su tu..Neke stvari se nikad ne mogu izbrisati..ali žalosno je da je stvarno malo takvih trenutaka.. Razočaranja brišu lijepe trenutke,uspomene..sve ih je manje..a i one koje su u nama..bole..
Čemu uspomene?
Bijeg u prošlost?
Bijeg od stvarnosti?
Nema smisla..
Na kraju sam prešla preko nekih stvari..nešto što mi je prije bilo nezamislivo..Neke riječi,pogledi i djela su izbrisani..hrpa uspomena je izbljedila..Zašto? Jer sam dovoljno jaka..
Ništa me više ne može slomiti..
Prošli su trenutci kada bi me svaka sitnica mogla rasplakati..
Kada sam uvijek bila rame za plakanje,a zauzvrat dobila ništa..
NI ispriku,ni jednu lijepu riječ..
Nema više..došlo je i moje vrijeme..imam pravo na to..
Počinjem misliti na sebe..na svoj život..
I sretna sam..polako počinjem u to vjerovati..
On mi je vratio nadu..
Post je objavljen 17.03.2008. u 20:42 sati.