ispovijedi jednostavnog uma

penzioneri ride again

penzioneri postaju sve gori - neda im se ni do boćarije, a ja nadobudan mislio obilježiti dan mladosti u palachu. pa fantaziraju kako će ići u zagreb.. aha... već vidim - dan prije koncerta: jel ima još karata? ne? a dobro, onda ništa.. bar smo probali.. zato si uzimam za zadatak da ih svakodnevno podsjećam na ono što trenutno govore (zaboravljivi ljudi, a antisklerin sve slabije djeluje). ako ništa ne bude od koncerta dižem ruke od njih i počinjem sam izlaziti.

ovo ljeto moram do motovuna. do sad se uvijek nešto ispriječilo, ali ovaj put neće - nema šanse da radim taj tjedan, lova već stoji sa strane, a ako penzioneri ne budu htjeli/mogli ići - skru dem hipis ajm going baj majself!

u stvari što hoću reći - možda je došlo vrijeme za promjene? moram malo proširiti krug poznanika.. prije nego što i ja odem u penziju...

don't get me wrong - nemam ja ništa protiv penzionera, nego mi na živce idu ljudi koji se ponašaju kao penzioneri sa svojih 20ak godina. ovaj post je o takvima. penzionerima svaka čast - oni znaju uživati u životu i u malim stvarima, a ovi drugi su jednostavno bezvoljni i lijeni.