ispovijedi jednostavnog uma

subota, 28.05.2005.

same old, same old..

evo ponovo pišem blog kada bi trebao raditi nešto drugo :) zaostatci me stižu, a predrokovi su tu (dobro, u isto vrijeme guglam za literaturu za seminar).. uglavnom, izgleda da ja ne idem na bijelo dugme - karte su planule isti dan, a u mom selu u prodaju su stavili nekih 2000 komada koje je trebalo unaprijed rezervirati.. eh selendare.. dobro, ostaje mi motovun koji mi se sada čini dalekim, ali potrpit ću još to malo. nije da nemam šta za radit do 25.7. :)

cijelo se vrijeme žalim na penzionere, već sam postao dosadan sam sebi pa sam napokon odlučio nešto poduzeti u vezi toga, nevermajnd obaveze - idem van danas i to bez penzionera, sa nekom lijevom ekipom.. pa da vidimo jesam li za penziju.

ovaj tjedan bi mogao postati malo češće jer opet imam tonu posla koji će trebati nekako izbjegavati, a blog je dovoljno dobra isprika :) yeah right.. ovaj put stvarno neću moći tako - još malo pa su gotova predavanja, a posla je stvarno puno.. tako da ću napraviti malu pauzu.

...

evo nađoh si literature za seminar tako da sada više nemam izgovora za ne pisanje istog.
over and out

- 21:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 25.05.2005.

penzioneri ride again

najbolje da gremo doma spat, ča ne?

penzioneri postaju sve gori - neda im se ni do boćarije, a ja nadobudan mislio obilježiti dan mladosti u palachu. pa fantaziraju kako će ići u zagreb.. aha... već vidim - dan prije koncerta: jel ima još karata? ne? a dobro, onda ništa.. bar smo probali.. zato si uzimam za zadatak da ih svakodnevno podsjećam na ono što trenutno govore (zaboravljivi ljudi, a antisklerin sve slabije djeluje). ako ništa ne bude od koncerta dižem ruke od njih i počinjem sam izlaziti.

ovo ljeto moram do motovuna. do sad se uvijek nešto ispriječilo, ali ovaj put neće - nema šanse da radim taj tjedan, lova već stoji sa strane, a ako penzioneri ne budu htjeli/mogli ići - skru dem hipis ajm going baj majself!

u stvari što hoću reći - možda je došlo vrijeme za promjene? moram malo proširiti krug poznanika.. prije nego što i ja odem u penziju...

don't get me wrong - nemam ja ništa protiv penzionera, nego mi na živce idu ljudi koji se ponašaju kao penzioneri sa svojih 20ak godina. ovaj post je o takvima. penzionerima svaka čast - oni znaju uživati u životu i u malim stvarima, a ovi drugi su jednostavno bezvoljni i lijeni.

- 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.05.2005.

saturday night fever

mile voli disko

upali na neki koncert, nemam pojma koji bend, uvježbani dečki, ali svirka nije bila ništ posebno. klub poluprazan. tipično - ja napokon odem van, a nigdje nikoga. instalirali se na šank na dva sata i pokupili se doma. bezveze, obično budemo do fajrunta samo što je nekima danas radni dan, a nije nikoga ni bilo..

vezano uz radne dane, razgovor je bio o poslu. klasika - tko tu koga, prihodi i rashodi. dosadnoooo! mislio sam da ćemo, inspirirani bambusom, riješavati državne probleme i čekirati komade.. kad ono - ni kurac ni palac..

dobro, bilo je i nekih planova za budućnost - možda se bude išlo na bijelo dugme, ovisno o ispitima/godišnjem itd. samo, lako šta se priča - to je tek za mjesec dana, a ne možeš se osloniti na penzionere - tko zna da li će ih ulovit šta do koncerta, lako sve može pasti u vodu.. ja za sada ne znam da li idem...


zanimljivo, svaki put kad pokušam biti entuzijastičan ili samo kad sam sretan iz nekog razloga (ili bez razloga) nađe se nešto da me prizemlji.. da ne bi slučajno dobio krila, jel?

- 13:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 20.05.2005.

što je danas lijep i sunčan dan...

it's the weather...

cijeli se grad bijeli od brašna, penzioneri komentiraju kako toga nije bilo u njihovo vrijeme, a mladost pijana tetura naokolo... bole njih spolovila za ono što se dešava u državi, za vanjskog neprijatelja na granicama i unutarnjeg koji samo čeka. i neka ih bole :)

kad smo već kod penzionera - bio sam danas na boćariji popit pivu.. kako to mjesto djeluje opuštajuće na mene! penzići igraju boće, svađaju se, pričaju o tome kako je prije bilo bolje i riješavaju državne probleme, a ja slušam, i uživam.. onda se i među nama povedu diskusije o minulim vremenima. danas, being the last day of school, između ostalog i o srednjoj i o zadnjem danu škole (btw ja se svog zadnjeg dana ne sjećam, nekako mi je u magli, ali ne zato što je to bilo davno) ..ah, bila su to neka lijepša i svečanija vremena ;)


kažu ljudi da treba uživati u životu dok se može... a ja bi dodao da se može uvijek..



ps ne znam šta mi je danas, it's the weather i guess...
što je danas lijep i sunčan dan
ja se tako dobro osjećam...

- 22:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.05.2005.

danas..

klik za više informacija..

bio sam danas na kavi i u jednom trenutku sam bio okružen samo ženama. pure bliss pomislio bi čovjek.. think again - zamislite dvije žene za stolom kako pričaju uz kavu.. e sad zamislite čitavu terasu jednog kafića! siguran sam da se tamo kršio neki propis o dozvoljenoj količini buke :)

zaletio sam i do video kluba i uzeo vječni sjaj nepobjedivog uma (eternal sunshine of the spotless mind). film je sasvim ok, ne radi se o nekom tipičnom blockbusteru, a sviđa mi se i način na koji je film sniman (radnja se odvija u glavi glavnog lika, a redatelj je Michel Gondry-radio covjek neke kul spotove)

dobih i plaću danas.. porka mizerija.. možda da se zaposlim na radiju :)))


a ispit? zamalo sam i prošao..

- 23:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 18.05.2005.

koji sam ja b'stard

alan b'stard

danas cijeli dan ostadoh u stanu, sa knjigom, bilješkama i skriptom u rukama... ali što mi to znači kad: a) nisam baš učio b) glup sam ko točak c) ispit je sutra

ništa mi ne znači.. imam osjećaj da ću pasti, ali to mi je ionako prvi izlazak na ispit tako da nije bed. problem je u tome što mi je taj ispit ostao još od prošle godine, a ja ne osjećam ni najmanju grižnju savijesti što ga još nisam riješio.. a sad kad krene ostalo... uf, nema više spavanja. neće ni danas bit...

ma svake, ali baš svake godine kažem - ovaj put će biti drukčije, nema više zajebancije, ovaj put zapinjem od početka..


zvuči poznato?

- 19:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 17.05.2005.

daydreaming

wasting time...

pizdim lagano, pa si mislim happy thoughts.. oduvijek sam htio otputovati negdje,vidjeti malo svijeta (nije da se nikada nisam maknuo iz Rodnog Grada, ali htio bi se malo češće micati iz Rodnog Grada).. neko vrijeme sam razmišljao o tome da napustim faks i odem na brod (ne sa belim odelom jer mi nije struka nego kao nkv radna snaga, takih uvijek treba), da malo vidim svijeta, ali nije me dugo držalo jer ne bi puno vidio ispod palube..

eh kako bi bilo lijepo da si mogu priuštiti (i financijski i vremenski) da odem, makar nakratko, iz ovog rutinskog, dosadnog života... čisto radi promjene okoline, jer mi stvarno sve lagano ide na (glomazno :)) spolovilo.. nije da ne idem van ili da se ne družim sa ljudima, ali.. to su (gotovo) uvijek ista mjesta i isti ljudi, u tome je stvar, a nakon nekog vremena to jednostavno dosadi..

pa onda malo kontempliram o budućnosti..... kad kapne malo love prvo što ću napraviti je otići negdje.. u stvari već imam neku maglovitu viziju - otići negdje (english speaking area, afkorz jerbo ni jedan drugi jezik ne znam) i zaposliti se tamo na koji mjesec, bilo koji posao, vidjeti šta ima i ili otići dalje ili se vratiti doma....

/*daydream1
završim ja faks, skoknem do UK i nađem neki poslić da si mogu priuštiti neki sobičak i povremene izlaske, ostanem 2-3 mjeseca, dosadi mi sve i idem dalje... NY npr, zašto ne? tamo ista stvar.. nakon par godina dosadi mi sve i vraćam se kući..
*/

ili

/*daydream2
dobijem na lotu, sjednem na vlak, pičim po europi i zastajem gdje mi pukne i ostajem koliko mi se da, a kad dosadi - idemo dalje...
*/

ali lako šta ja kenjam kad ne znam ni što će biti sutra. uvijek imam neke fix ideje, koji put čak i vrlo realne, ostvarive, ali nemam baš nekog poticaja (vanjskog ili unutarnjeg, svejedno) tako da me brzo puste.. nikad ništa od mene..


osjećam kako postajem rezignirani bastard... bolje da se ufatim knjige...



ajd bok!

- 22:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.05.2005.

kuda ide ovaj svijet?

zadaci dopisnika 24sata

zadaci dopisnika 24sata:

Slati minimalno pet vijesti dnevno (poželjno s pratećom fotografijom), koje neće objaviti Hina
Slati jedan izvještaj dnevno u dogovoru s urednicima deska
Slati tjedno dvije teme koje će konkurirati za naslovnicu u dogovoru s urednicima deska
Slati jednom tjedno recenziju restorana u dogovoru s urednicima deska
Slati jednom tjedno reportažu u dogovoru s urednicima deska
Slati dva puta tjedno (ili više po potrebi) izvještaje s noćnih događaja u dogovoru s urednicima deska
Svake subote slati izvještaj sa subotnje špice u gradu s fotografijama djevojaka u izazovnoj odjeći (subota od 11 do 13 sati rezervirana je isključivo za to)




što je tu čudno? pa ništa, ali pročitajte cijeli tekst, pročitajte malo objašnjenja za ove stavke i navedene primjere! ..čitam ja, čitam i ne mogu vjerovati! jebote pa ne moš' tako razmišljat!

nisam nikad kupio te novine, ali sam ih prolistao već par puta (ma ima ih u svakom kafiću) i nije mi se pretjerano svidjelo što sam vidio, ali kad pročitam novine, a kavu još nisam popio može se desit da i to uzmem u ruke. mindless entertainment that's what it is, ništa više.

nego, sad kad čitam te nebuloze, pada mi na pamet ona stara - tko visoko leti nisko pada.. neka čovjek radi šta hoće, ja mu ne mogu ništa. U stvari, zahvaljujem mu - zato jer me podsjetio da nije sve istina što pročitamo.. i babiću i ovome koji je objavio taj dopis (ni za jednog ni za drugog ne mogu reći da uživa moje povjerenje tako da ne znam tko tu koga..)


onda, kuda ide ovaj svijet? ukurac!


bila je ovo lijepa digresija, što se tiče moga učenja...

- 19:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Prvi Post

helou, it iz aj - fredo

evo već par dana gledam ja taj blog.hr i naletih na neke zanimljive blogove, više komada, te pomislih da ne bi bilo loše kad bi i ja počeo nešt pisat.. reko - nek razvijam malo pisanu riječ svoju.

pojma nemam kakva bi koncepcija ovog bloga trebala/mogla biti, nek se iskristalizira s vremenom... a o čemu bi jedan student pisao? ...pogađajte :p ...a ne znam ni ja, vidjet ćemo... jedino što znam za sada jest da se neću previše pridržavati pravopisnih i gramatičkih načela/pravila, ali nadam se da će postovi ipak biti čitljivi.. jebiga - umjetnička sloboda :) daklem - ima vremena (čini mi se da ovu sintagmu koristim prečesto, ali nema veze)...

dovoljno za Prvi Post, zaključujem i odlazim grijat stolicu - jerbo se uči, da se napokon riješi ispit od prošle godine, a kad se uči radi se bilo šta, samo da se ne uči, ali sada stvarno moram učit :p



ps - sad skužih da sam i do sad grijao stolicu, ne učeći

- 12:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #