daydreaming
pizdim lagano, pa si mislim happy thoughts.. oduvijek sam htio otputovati negdje,vidjeti malo svijeta (nije da se nikada nisam maknuo iz Rodnog Grada, ali htio bi se malo češće micati iz Rodnog Grada).. neko vrijeme sam razmišljao o tome da napustim faks i odem na brod (ne sa belim odelom jer mi nije struka nego kao nkv radna snaga, takih uvijek treba), da malo vidim svijeta, ali nije me dugo držalo jer ne bi puno vidio ispod palube..
eh kako bi bilo lijepo da si mogu priuštiti (i financijski i vremenski) da odem, makar nakratko, iz ovog rutinskog, dosadnog života... čisto radi promjene okoline, jer mi stvarno sve lagano ide na (glomazno :)) spolovilo.. nije da ne idem van ili da se ne družim sa ljudima, ali.. to su (gotovo) uvijek ista mjesta i isti ljudi, u tome je stvar, a nakon nekog vremena to jednostavno dosadi..
pa onda malo kontempliram o budućnosti..... kad kapne malo love prvo što ću napraviti je otići negdje.. u stvari već imam neku maglovitu viziju - otići negdje (english speaking area, afkorz jerbo ni jedan drugi jezik ne znam) i zaposliti se tamo na koji mjesec, bilo koji posao, vidjeti šta ima i ili otići dalje ili se vratiti doma....
/*daydream1
završim ja faks, skoknem do UK i nađem neki poslić da si mogu priuštiti neki sobičak i povremene izlaske, ostanem 2-3 mjeseca, dosadi mi sve i idem dalje... NY npr, zašto ne? tamo ista stvar.. nakon par godina dosadi mi sve i vraćam se kući..
*/
ili
/*daydream2
dobijem na lotu, sjednem na vlak, pičim po europi i zastajem gdje mi pukne i ostajem koliko mi se da, a kad dosadi - idemo dalje...
*/
ali lako šta ja kenjam kad ne znam ni što će biti sutra. uvijek imam neke fix ideje, koji put čak i vrlo realne, ostvarive, ali nemam baš nekog poticaja (vanjskog ili unutarnjeg, svejedno) tako da me brzo puste.. nikad ništa od mene..
osjećam kako postajem rezignirani bastard... bolje da se ufatim knjige...
ajd bok!
|